Posebnu draž za katolike s Prvom nedjeljom došašća predstavljaju rane jutarnje mise, s tim u skladu nazvane zornice. U nastavku pročitajte pet zanimljivih informacija o njima.
Naziv
Naziv za rane jutarnje mise koje se slave u zoru – zornice – jedan je od lijepih primjera ljubavi hrvatskog naroda prema vlastitom jeziku. Drugi narodi, pa ni slavenski, za ove rane mise nisu pronašli vlastito ime već ih nazivaju latinskim imenom rorate. Ovaj latinski naziv dolazi od riječi ulazne misne pjesme „Rorate caeli desuper et nubes pluant justum“ – „Rosite nebesa odozgor i oblaci Pravednog daždite“, koja preriče tekst starozavjetnog proroštva o spasenju (Iz 45,7-8).
Povijest
Mise zornice nastale su vjerojatno već u V. stoljeću, nakon Kalcedonskog sabora i proglašenja dogme o Mariji Bogorodici, zbog čega imaju snažno marijansko obilježje. Riječ je zapravo o adventskim zavjetnim misama slavljenim na čast Blažene Djevice Marije. U početku su slavljene samo u subote došašća, no s vremenom su se počele slaviti i radnima danima. U Europi, osobito u germanskim krajevima, običaj slavljenja misa zornica proširio se u 15. stoljeću.
Liturgijska boja
Prije liturgijske obnove Drugog vatikanskog sabora liturgijska boja misa zornica, zbog njihova marijanskog obilježja, bila je bijela, a ne ljubičasta. Danas, budući da zornice više nisu zavjetne mise na čast Gospi već redovite adventske mise, njihova liturgijska boja je ljubičasta.
Smisao
Mise zornice simboliziraju budnost kršćana u vremenu priprave za Božić, ali i budno iščekivanje konačnog Isusova dolaska na kraju vremena. Kršćani nastoje bdjeti nad svojim životom, ali i nad tuđim životima, kako ne bi izgubili vječni život. Misa zornica podsjeća i na drevna kršćanska vremena u kojima se – posebno u galskoj i bizantskoj liturgiji – došašće smatralo asketskom pripravom, što je sačuvano i danas. No, najnovija liturgijska obnova daje tijeku dana došašća veliko značenje. Obilježava ga „pobožno i radosno iščekivanje“, što je vidljivo i iz nedjeljnih liturgijskih čitanja. U došašću ne treba previdjeti budnost i molitvu, ali niti zaboraviti radost. Jer, došašće je ponajprije „radosno vrijeme, a činjenica da se ne pjeva Slava samo je pokazatelj želje da ona snažnije odjekne u svome izvorištu – u misi polnoćki“.
Posjećenost
U različitim traženjima i lutanjima nakon Drugog vatikanskog sabora lijepa tradicija slavljenja misa zornica neko je vrijeme bila izgubljena. Nakon njihova u početku sramežljiva vraćanja, zornice su postajale sve veći „hit“. Danas, u većini župa diljem BiH za vrijeme zornica crkve su dupkom pune, a posjećuje ih otprilike prosječni broj vjernika koji redovito pohađaju nedjeljne mise, pìše Katolički tjednik.
Vrisak.info
