Ovih dana je puno napisano o fenomenu Baby Lasagna i euforiji koju je izazvao u Hrvatskoj i Europi, ali i golemim očekivanjima od večerašnjeg, a vjerujemo i finalnog nastupa.
Piše: Božo Skoko
Odbijao sam proteklih dana komentare za medije na ovu temu, ali evo imam potrebu iznijeti nekoliko zapažanja jer se u ovom slučaju uspješno poklopilo nekoliko činjenica:
– Hrvatska već godinama ne uspijeva plasirati na Eurosong skladbu koja pogađa bilo publike i privlači pozornost (zadnje velike uspjehe su uglavnom potpisivali Tonči Huljić, Rajko Dujmić i Zrinko Tutić još prije 25 godina). Očito je problem u načinu izbora i poticanju dobrih autora da kreiraju hitove. Ovom mladom umjetniku koji je uporno i predano radio godinama sad je pošlo za rukom i to sasvim slučajno (ušao je na Doru kao zamjena). A do to nije samo hrvatsko umišljanje pokazuje stanje na kladionicama, te popularnost na društvenim mrežama i u klasičnim medijima diljem Europe;
– Marko je netko s kime se lako možemo poistovjetiti. On ne pripada nikakvim estradnim klanovima i iza njega ne stoji nikakva velika show-biz mašinerija. Sve je osmislio sam sa svojim malim kreativnim timom. On je mladi i sposobni dečko, koji je igrom slučaja dobio priliku. Takvih je puno u Hrvatskoj na raznim područjima, ali uglavnom ostanu u sjeni onih koji imaju bolje zaleđe ili se bolje guraju. Zato nam je drag. Pritom je, unatoč brzoj popularnosti, ostao skroman i svoj. Prilagođava se globalnim trendovima, ali ne podilazi publici te čuva i promiče svoj istarski i hrvatski identitet. Čak se ne ustručava javno reći da je vjernik i da se moli prije nastupa, makar znao da ta činjenica kod mnogih nije baš cool.
– Hrvatskoj nedostaje zajedništva i optimizma. Rijetke su prilike i povodi, ako izuzmemo sport, posebice nogomet i uspjehe vatrenih, kad možemo bez podjela zajedno slaviti i veseliti se. A osim sporta rijetka su područja gdje se možemo pohvaliti vodećim pozicijama u Europi. Zato su svi prigrlili ovaj fenomen i daju svoj obol. U sportu ne možemo pridonijeti uspjehu naših sportaša osim navijanjem, a ovdje možemo jačanjem vidljivosti i popularnosti našeg predstavnika te glasovanjem u drugim državama.
– Eurosong je globalni show, koji ima sve više obožavatelja. Odavno u fokusu nisu kvaliteta pjesme, ni glazba, već cjelokupni umjetnički koncept, osobnost izvođača, ali i PR koji ga prati. Ove se godine sve to kod nas poklopilo (od ritma koji odmah ulazi u uho do poruke pjesme i karaktera izvođača), a i HRT je pokazao proaktivnost. Visok plasman i pobjeda svakako pridonose popularnosti pojedinih zemalja, osobito njihove kreativne industrije. Neke zemlje poput Estonije su iskoristile pobjedu i domaćinstvo za početak rebrendiranja zemlje…
Zato se radujmo i pjevajmo uz Marka, bodrimo ga i s pravom priželjkujmo da Zagreb bude domaćin Eurosonga 2025. Već je puno učinio na promociji Hrvatske, ali i svoje Istre, a posebno me oduševio promocijom seoskog i ruralnog života, odnosno turizma.
Vrisak.info
