Prvi Dan žena obilježen je 8. ožujka 1909. u Sjedinjenim Američkim Državama deklaracijom koju je donijela Socijalistička partija Amerike. Između ostalih važnih povijesnih događaja, njime se obilježava požar u tvornici Triangle Shirtwaist u New Yorku 1911. godine, u kojem je stradao velik broj žena. Dan je to koji slavi gospodarska, politička i društvena dostignuća žena kroz povijest pa sve do danas.
Iako mnogi danas gledaju na Dan žena kao na komercijalizirani blagdan, on zapravo predstavlja povijesnu borbu koju su žene morale voditi da bi uživale jednaka prava kao muškarci. Dobile su pravo glasa, pravo na obrazovanje, pravo na odabir majčinstva, pravo na obnašanje svih funkcija u društvu te sva temeljna prava osigurana zakonima.
Premda su se žene u demokratskim društvima izborile za ravnopravnost spolova, u brojnim kulturama trećeg svijeta još se, nažalost, smatraju manje vrijednima, a u mnogim razvijenim zemljama svijeta ravnopravne su s muškarcima, ali tek na papiru. Upravo zato Dan žena predstavlja podsjetnik na sve ono što su žene dosad postigle te poticaj za sve ono što se još može učiniti kako bismo živjeli u ravnopravnom društvu bez predrasuda i diskriminacija.
Ideja da se obilježava Međunarodni dan žena pojavila se prvi put početkom 20. stoljeća, u doba brze industrijalizacije i ekonomske ekspanzije koja je često dovodila do protesta zbog loših radnih uvjeta. Žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila javno su demonstrirale 8. ožujka 1857. u New Yorku zbog loših radnih uvjeta i niskih plaća. Rastjerala ih je policija, a one su dva mjeseca kasnije osnovale sindikat.
Marš za jednaka prava
Prosvjedi 8. ožujka događali su se i sljedećih godina, od kojih je najpoznatiji bio onaj 1908. godine, kada je više od 15.000 žena marširalo kroz New York tražeći kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa.
Već dvije godine kasnije održana je prva međunarodna ženska konferencija u Kopenhagenu u organizaciji Socijalističke internacionale te je ustanovljen Međunarodni dan žena na prijedlog slavne njemačke socijalistice Clare Zetkin.
Već iduće godine Dan žena obilježilo je više od milijun ljudi u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj.
Nešto prije Prvog svjetskog rata, 8. ožujka 1913., žene širom Europe održale su demonstracije za mir, a one povodom Međunarodnog dana žena u Rusiji bile su prvi stadij revolucije u toj državi. Nakon Oktobarske revolucije boljševička feministkinja Aleksandra Kolontaj nagovorila je Lenjina da 8. ožujka postane državni praznik te se on tijekom sovjetskog razdoblja koristio za obilježavanje ‘herojstva radnica’.
U bivšoj su državi na Dan žena, poznatiji kao ‘Osmi mart’, žene na svojim radnim mjestima dobivale cvijeće, uglavnom karanfile, a mogle su ranije poći kući.
Zamjenski praznik
U mnogim je državama, međutim, taj praznik s godinama izgubio svoju ideološku osnovu i postao prilika muškarcima za iskazivanje ljubavi i poštovanja prema pripadnicama suprotnog spola, posluživši kao preslika Majčinog dana i Valentinova u zapadnim državama.
U zapadnom svijetu Međunarodni dan žena uglavnom se prestao obilježavati 1930-ih, dijelom i zbog toga što ga se povezivalo s komunizmom, te je zamijenjen Majčinim danom, koji se u tim zemljama obilježava svake druge nedjelje u svibnju.
Valja napomenuti kako je Međunarodni dan žena u Afganistanu nacionalni praznik, a kao blagdan proslavlja se još u Armeniji, Azerbajdžanu, Bjelorusiji, Kambodži, Kubi, Kazahstanu, Kirgistanu, Moldaviji, Mongoliji, Crnoj Gori, Rusiji, Tadžikistanu, Turkmenistanu, Ugandi, Ukrajini, Uzbekistanu, Vijetnamu i Zambiji.
Vrisak.info
