Usred noći svijet ponekad može izgledati kao mračno mjesto. Pod okriljem tame, negativne misli lakše se uvuku u um, a dok ležite budni i gledate u strop, mogli biste početi žudjeti za „zabranjenim užicima“ – cigaretom ili obrokom punim ugljikohidrata.
Brojni dokazi upućuju na to da ljudski mozak funkcionira drugačije kada je budan noću. Nakon ponoći, negativne emocije lakše privlače pažnju od pozitivnih, opasne ideje postaju privlačnije, a inhibicije slabe, piše Science Alert.
Neki istraživači smatraju da je ljudski cirkadijalni ritam duboko uključen u te promjene moždanih funkcija, kako su istaknuli u radu iz 2022. koji sažima dokaze o tome kako se moždani sustavi mijenjaju nakon što padne mrak.
Njihova hipoteza, nazvana „Um nakon ponoći” (Mind After Midnight), sugerira da ljudsko tijelo i um slijede prirodni 24-satni ciklus aktivnosti koji snažno utječe na emocije i ponašanje.
Ukratko, u određenim satima dana skloniji smo određenim osjećajima i reakcijama. Tijekom dana, primjerice, molekularne razine i moždana aktivnost usklađene su s budnošću. No noću, to se stanje mijenja — naš uobičajeni obrazac ponašanja „spava“.
S evolucijskog gledišta, to ima smisla. Ljudi su bili mnogo uspješniji u lovu i prikupljanju hrane danju, dok je noć bila namijenjena odmoru — ali i predstavljala vrijeme kada su naši preci bili ranjiviji na napade grabežljivaca.
Kako bi se nosio s tom povećanom opasnošću, mozak noću pojačava pažnju prema negativnim podražajima. Dok je to nekada pomoglo da reagiramo na prijetnje u mraku, danas to isto pojačano fokusiranje na negativno može narušiti sustav nagrađivanja i motivacije, čineći osobu sklonijom rizičnim ponašanjima.
Ako se tome doda nedostatak sna, stanje svijesti postaje još problematičnije.
„Milijuni ljudi budni su usred noći, a postoje prilično jaki dokazi da njihov mozak tada ne funkcionira jednako dobro kao danju,” rekla je neurologinja Elizabeth Klerman s Harvarda 2022. godine, kada je studija objavljena.
„Moj apel je da se provede više istraživanja, jer to utječe na njihovo zdravlje i sigurnost – kao i na zdravlje i sigurnost drugih.”
Autori hipoteze navode dva primjera kako bi objasnili svoj zaključak. Prvi je ovisnik o heroinu koji uspješno suzbija svoje porive tijekom dana, ali im noću podliježe. Drugi je student s nesanicom koji s vremenom počinje osjećati beznađe, usamljenost i očaj dok se besane noći gomilaju.
Potencijalno tragični ishodi
Oba scenarija mogu imati tragičan ishod. Samoubojstva i samoozljeđivanja znatno su češća noću – neka istraživanja pokazuju tri puta veći rizik između ponoći i 6 sati ujutro nego u bilo kojem drugom dijelu dana.
Studija iz 2020. zaključila je da je noćna budnost rizični čimbenik za samoubojstvo, „vjerojatno zbog poremećaja cirkadijalnog ritma.”
„Samoubojstvo, koje se prije činilo nezamislivim, pojavljuje se kao bijeg od usamljenosti i boli, i prije nego što osoba promisli o posljedicama, već je pribavila sredstva i spremna je djelovati – u vrijeme kada nitko nije budan da je spriječi,” objašnjavaju autori hipoteze „Um nakon ponoći.”
Također, konzumacija opasnih i ilegalnih tvari češća je noću. Istraživanje provedeno 2020. u nadziranom centru za konzumaciju droga u Brazilu pokazalo je 4,7 puta veći rizik od predoziranja opioidima tijekom noćnih sati.
Neka se od tih ponašanja mogu objasniti dugom budnošću ili zaštitom koju pruža tama, ali znanstvenici vjeruju da postoje i stvarne neurološke promjene koje se javljaju noću.
Istraživači poput Klerman i njezinih kolega ističu potrebu za daljnjim proučavanjem tih čimbenika kako bi se bolje zaštitili ljudi koji su najviše izloženi riziku od noćne budnosti, poput radnika u smjenama, pilota i liječnika.
Do danas, autori ističu, nijedno istraživanje nije sustavno ispitalo kako nedostatak sna i vrijeme unutar cirkadijalnog ciklusa utječu na čovjekov sustav nagrađivanja.
Za otprilike šest sati svakog dana, znanost još uvijek iznenađujuće malo zna o tome kako ljudski mozak funkcionira.
Bilo da spava ili bdije, um nakon ponoći ostaje – misterij.
Vrisak.info
