Održavanje zdravog odnosa s roditeljima u odrasloj dobi važno je, ali može biti i izazovno. Mnogi se trude postaviti granice kako bi osigurali da su njihove potrebe zadovoljene, a da se pritom ne iscrpljuju ugađajući drugima. Jasno definirane osobne granice temelj su zdravih veza, no reći “ne” roditelju često je lakše reći nego učiniti. Odrasla djeca koja vjeruju da potrebe svojih roditelja moraju staviti ispred vlastitih obično dijele određene osobine, piše YourTango.
Osjećaju se odgovornima za emocije roditelja
Odrasli koji imaju blizak odnos s roditeljima mogu se osjećati odgovornima za njihove osjećaje. Budući da su roditelji uložili vrijeme u njihov odgoj, može se činiti da im duguju sve. Iako žele sjajan odnos, često se nađu u situaciji da ne mogu reći “ne”. Osjećaj prevelike odgovornosti za tuđe emocije može biti iscrpljujući i dovesti do sagorijevanja, zbog čega je važno postaviti granice.
Osjećaju krivnju
Neki su ljudi prirodno skloni osjećaju krivnje, koji ih može izjedati. Kada osjete da netko nije zadovoljan njima, osobito roditelji, to može upravljati njihovim raspoloženjem. Kako bi svima ugodili, učinit će sve što roditelji traže, čak i ako su iscrpljeni ili imaju obveze prema vlastitoj djeci. Krivnja koju bi osjećali sprječava ih u postavljanju granica jer im je važnije održati mir.
Bili su “dobro dijete”
U obiteljima s više djece, neka su poslušnija i mirnija te često dobiju etiketu “dobrog djeteta”. Roditelji su znali da se na njih mogu osloniti za sve, za razliku od “problematične” braće i sestara. To “dobro dijete” i u odrasloj dobi može osjećati teret održavanja veze s roditeljima i teško im govori “ne”, nastavljajući biti osoba koja se sa svime slaže.
Previše razmišljaju
Osobe sklone prekomjernom razmišljanju važu svaku prednost i nedostatak prije donošenja odluke, što ih može navesti da preispituju sami sebe. Kada pokušavaju uspostaviti zdrave granice s roditeljima, u glavi prolaze kroz svaki mogući ishod i reakciju roditelja. To ih može uplašiti i spriječiti da uopće postave granice. Strah od povrijeđivanja roditelja dodatno komplicira situaciju.
Pretjerano su odani
Izrazito odana osoba može imati poteškoća s postavljanjem granica, posebno prema roditeljima. Žele biti tu za sve, ali ne shvaćaju kakav to utjecaj ima na njih same. Stavljaju se na raspolaganje ljudima do kojih im je stalo bez obzira na cijenu.
Ako je takva osoba odrasla u domu bez granica, možda ni ne zna kako ih postaviti. “Ako ste odrasli u obitelji bez granica, vjerojatno vam nitko nikada nije pokazao niti vas je naučio što su zdrave granice. Postavljanje granica je vještina koja se može naučiti”, kaže socijalna radnica Sharon Martin.
Usklađeni su s tuđim emocijama
Neki ljudi imaju sposobnost “čitati” druge i prepoznati kako se osjećaju samo promatrajući ih. Kada takva osoba ima blisku vezu s roditeljima, može se osjećati odgovornom za njihovu sreću. Ne žele da granica koju postave povrijedi njihove osjećaje pa će izbjegavati sve što bi ih moglo uznemiriti. Na kraju, oni su ti koji nose teret nečega što ih muči kako bi izbjegli sukob.
Nesebični su
Velikodušni i nesebični ljudi ne žele povrijediti druge. Umjesto da sebe stave na prvo mjesto, čine ono što vjeruju da drugi žele od njih. Postavljanje granica može u njima izazvati osjećaj sebičnosti. Vjeruju da se ne zauzimaju dovoljno za druge ako se izbore za sebe.
Kada su u pitanju roditelji, lakše im je biti pretjerano dostupan. Žrtvovanjem svog vremena i energije mogli bi doživjeti sagorijevanje, no ponekad je u redu biti malo sebičan i postaviti važnu granicu.
Izbjegavaju sukobe
Većina ljudi izbjegava sukobe, a oni mogu biti posebno komplicirani kada su u pitanju roditelji. Ako netko želi postaviti granicu koja bi mogla izazvati nelagodu, radije će prešutjeti i trpjeti ono što ga muči kako bi spriječio svađu. Primjerice, ako roditelji dolaze nenajavljeni vidjeti unuke, odraslo dijete će možda odlučiti zadržati svoje osjećaje za sebe kako bi izbjeglo sukob, iako ga takvo ponašanje opterećuje.
Vole bezuvjetno
Kada netko voli bezuvjetno, može smatrati da mora druge staviti ispred sebe. Boje se da će postavljanjem granice i izgovaranjem “ne” svojim roditeljima ispasti kao da ih ne vole. Žele da roditelji znaju da su uvijek tu za njih. Iako se nekima možda ne čini tako, granice su temelj sretnih odnosa punih ljubavi jer štite dobrobit svih uključenih.
Osjećaju se dužnima
Naši roditelji učinili su sve za nas i teško je odbaciti tu ideju. To može stvoriti osjećaj da im sve moramo vratiti. Ljudi koji se osjećaju dužnima svojim roditeljima teško postavljaju granice. U stvarnosti, važno je brinuti se o sebi. “Dug zbog žrtve ne opterećuje samo vaš um, već se dotiče i vašeg osjećaja za moral. Ako su se vaši roditelji svega odrekli, ne biste li trebali biti zahvalni? Ne znači li zahvalnost ostati na tom putu, čak i ako vas to slama?” pita psihoterapeutkinja Nahid Fattahi, prenosi Index.hr.
Brižni su
Brižna osoba stavlja druge ispred sebe i ulaže se u njihove živote. Lako stvara snažne veze, posebno s roditeljima, zbog čega se može boriti s uspostavljanjem zdravih granica. Teško im je reći roditeljima da im je neugodno razgovarati o nečemu jer ih žele uključiti u svoj život. Umjesto da se povuku, reći će roditeljima sve što žele čuti, što s vremenom može uzeti danak.
Vrisak.info
