Neki roditelji klasične zadatke, poput pospremanja sobe, zamjenjuju aktivnostima koje su dio brige o sebi – primjerice čitanjem ili vježbanjem – i za to djeci daju novac. No, iako novo izvješće Greenlighta pokazuje da je taj trend u porastu, stručnjaci upozoravaju na moguće negativne posljedice takvog pristupa, piše Parents.
Što otkrivaju novi podaci
Prema podacima Greenlighta, financijske aplikacije, djeca su tijekom 2025. godine odradila 73 milijuna kućanskih zadataka, a obitelji su im za to dale ukupno 242 milijuna dolara džeparca. Među aktivnostima brige o sebi najčešće je bilo čitanje, koje je činilo oko 7 % svih zadataka, odnosno 4,9 milijuna puta. Uz to, gotovo 40.000 djece dobilo je novac za vježbanje, sviranje ili učenje jezika, što je zajedno iznosilo 1,6 milijuna zadataka.
Zašto su stručnjaci zabrinuti
Licencirana psihologinja Anne Josephson smatra da je učenje djece o vrijednosti novca vještina koja im koristi cijeli život. Međutim, plaćanje za brigu o sebi može biti zbunjujuće jer djeci daje vanjsku nagradu za aktivnosti za koje bismo željeli da ih rade zato što ih same po sebi vesele.
Kao dobar primjer navodi čitanje. “Sama ideja da kroz knjige učite o drugima ili nakratko pobjegnete iz svakodnevice mnogoj je djeci već sama po sebi privlačna. Čitanje je i jedna od prvih vještina koju djeca svladaju na svom obrazovnom putu, što je uzbudljivo iskustvo koje ih, nadamo se, potiče da nastave čitati”, objašnjava.
“Kad djetetu plaćate da čita, moglo bi tu aktivnost početi doživljavati kao obvezu i povezivati je sa zaradom, a ne s užitkom.” Roditelji možda misle da će djeca, nakon početnog novčanog poticaja, s vremenom razviti naviku, kaže Emily Bly, klinička direktorica u Psychology Partners Group.
Iako je to moguće, takav pristup može poslati pogrešnu poruku. “Kao roditelja, brinulo bi me da pretvaranjem, primjerice, meditacije u nešto što se plaća zapravo poručujemo djeci da je biti sam sa svojim mislima i osjećajima naporan posao, ili da su čitanje i pranje zubi navike koje će raditi samo ako ih se potakne – ili plati”, kaže dr. Bly.
S time se slaže i klinička psihologinja Emma Basch. Ona upozorava da povezivanje brige o sebi s džeparcem slabi smisao te ideje i ne pomaže djeci da usvoje kako briga o sebi nije posao za koji će biti plaćeni, nego način na koji pokazujemo poštovanje i brigu prema sebi.
Roditelji tako nenamjerno mogu poslati poruku da na sebi radimo samo kako bismo se “osjećali dobro”. “Želimo odgojiti djecu koja ne samo da mogu izdržati nelagodu, nego i naučiti da imaju moć promijeniti kako se osjećaju te da je poduzimanje koraka da im bude bolje samo po sebi nagrada”, kaže dr. Bly. Ideja plaćanja djeci za brigu o sebi donekle komplicira tu sliku.
“Ipak, poznajem vrlo malo odraslih koji uživaju u vježbanju, čak i ako im je zbog toga bolje kad su u tome redoviti”, dodaje dr. Josephson. “Pitanje je: ako prestane plaćanje, hoće li se i dalje sami baviti tom aktivnošću?”
Treba li djeci plaćati za kućanske poslove?
Odluka o tome hoće li se kućanski poslovi plaćati na kraju je stvar izbora i vrijednosti svake obitelji, no ima dosta jakih razloga protiv. “Time se smanjuje unutarnja motivacija za obavljanje zadataka i može se poslati poruka da je sudjelovanje u kućanskim poslovima posao, a ne zajednička obiteljska odgovornost”, objašnjava dr. Basch.
Osim toga, postoje i drugi načini da se djecu nauči financijskoj odgovornosti. “Tjedni džeparac, uz razgovore o ciljevima štednje i potrošnje te o novcu i financijskim navikama, pomoći će djeci da razumiju kako njihovi roditelji razmišljaju o financijama”, kaže dr. Basch.
Dr. Josephson dodaje da roditelji djecu mogu poticati na brigu o sebi i bez novca, koristeći druge vrste nagrada. “To može biti pohvala – i to konkretna – zatim određene povlastice poput biranja filma ili kasnijeg odlaska na spavanje, ili to da preskoče neki manji zadatak koji im je posebno mrski”, kaže ona. Važno je da nagrada ima smisla za vaše dijete i da mu je stvarno motivirajuća.
“Mogu zarađivati i druge sitnice koje služe kao ‘valuta’, primjerice skupljanjem kvačica na listi za svakodnevno čitanje. Kad skupe određeni broj, mogu ih zamijeniti za poslasticu ili igračku”, kaže dr. Josephson. “Tako se i dalje koristi nagrađivanje, ali je sustav korak odmaknut od izravnog plaćanja.”
Vrisak.info
