Roditelji odrasle djece koja prolaze kroz teška razdoblja često se nalaze između želje da budu podrška i potrebe da budu iskreni. Psiholog Jeffrey Bernstein objašnjava da takva djeca više trebaju prihvaćanje nego pohvalu, jer osjećaj emocionalne sigurnosti omogućuje otvoreniju i kvalitetniju komunikaciju. Mnogi roditelji priznaju da im je teško pronaći ravnotežu – ne žele zvučati kao da prigovaraju, ali kada napokon vide napredak, teško je ne reagirati.
“Upravo tada roditelji često izgovaraju četiri riječi koje zvuče poticajno, ali mogu imati suprotan učinak – ‘E, to je već bolje’. Na prvi pogled ta rečenica djeluje bezazleno, no jedan je otac tako pokušao pokazati podršku svojoj kćeri, a postigao je suprotno. Umjesto da je približi, ta ju je izjava udaljila jer je zvučala kao kritika svega što je radila prije”, objašnjava Bernstein za Psychology Today.
Kada pohvala zvuči uvjetno, to može pojačati osjećaj pritiska
Bernstein opisuje kako je kći tada ocu jasno dala do znanja kako je to doživjela. “Rekla je: ‘Ne pružaš mi podršku, nego me osuđuješ zbog onoga što je bilo prije. Samo mi reci da si sretan što sam dobila posao'”, ističe psiholog.
Objašnjava da odrasla djeca često padaju u obrasce pretjeranog razmišljanja, sumnje u sebe i straha od neuspjeha. Kada pohvala zvuči uvjetno, može dodatno pojačati osjećaj pritiska i nesigurnosti, umjesto da ga smanji.
Zato savjetuje korištenje jezika prihvaćanja umjesto procjenjivanja. “Znam da ti ovo nije bilo lako”, “Drago mi je što razgovaraš sa mnom o ovome”, “Cijenim trud koji ulažeš” ili “Na tvojoj sam strani, bez obzira koliko to trajalo” neke su od fraza koje preporučuje psiholog. “Takve izjave smanjuju obrambeni stav i potiču otvoreniju komunikaciju jer stvaraju osjećaj sigurnosti koji je ključan za jačanje odnosa”, rekao je Bernstein.
Vrisak.info
