Mnogi roditelji imaju istu želju da im djeca budu sretna u svakom trenutku. Nastojimo ih zaštititi od tuge, razočaranja, ljutnje i boli, gradimo mirno okruženje kod kuće i u školi te tražimo načine kako ih razveseliti kad su povrijeđena.
Na prvu, to zvuči kao definicija dobrog roditeljstva. No prema riječima obiteljske terapeutice Mije Von Scha, stalna sreća ne bi trebala biti roditeljski cilj. „Ne želim da moja djeca budu sretna cijelo vrijeme. Želim da budu stvarna. A stvarni ljudi svaki dan osjećaju čitav raspon emocija“, ističe terapeutica Von Scha za YourTango.
Psihologinja: Izbjegavanje stresa i nelagode može dijete dovesti do još veće tjeskobe
Djeca trebaju prostor za sve emocije, ne samo one ugodne Von Scha objašnjava da emocionalna kompetencija ne znači stalno pozitivno raspoloženje, već sposobnost da dijete doživi, izrazi i s vremenom regulira sve emocije koje se pojavljuju. Istraživanja, dodaje, pokazuju da je pristup cijelom spektru emocija ključan za zdrav emocionalni razvoj. Ističe i da želi da se njezina djeca osjećaju dovoljno sigurno da mogu vikati, plakati, gunđati, žaliti se i otvoreno pokazati što ih muči u određenom trenutku. „Svaka emocija prođe.
Emocije koje izrazimo ne zadržavaju se dugo, dok potisnute emocije mogu ostati s nama cijeli život. Važno mi je da moja djeca znaju da su voljena u svim svojim stanjima i da mi se mogu obratiti sa svojom boli“, naglašava.
Pretjerano inzistiranje na sreći može imati suprotan učinak Kada roditelji sreću postave kao najviši prioritet, djeca mogu dobiti poruku da njihovi neugodni osjećaji nisu poželjni ili da opterećuju roditelje. Time im se, često nesvjesno, prenosi osjećaj krivnje, strah od razočaranja i potreba da skrivaju svoje stvarne emocije. „Tako djecu učimo fantaziji u kojoj je sve uvijek lako i svi su stalno sretni.
Ako nisi sretan, nešto s tobom nije u redu. Upravo je takav pogled na emocije temelj anksioznosti i depresije“, upozorava terapeutica. Poruka koju roditelji trebaju slati, kaže, jest da su sve emocije normalne, neke snažne i dugotrajnije, neke blage i prolazne, ali sve su dio ljudskog iskustva.
Ne treba štititi djecu od tuge i boli Von Scha ističe da svaka emocija ima svoju funkciju i da prolazi kada joj se dopusti da bude doživljena i izražena. Istraživanja provedena na više od tisuću ispitanika pokazala su da osobe koje si dopuštaju osjećati neugodne emocije, bez samokritike i potiskivanja, dugoročno imaju bolje mentalno zdravlje. „Kad prihvatimo emociju umjesto da je pokušamo otjerati, ona brže prolazi i s vremenom nas manje opterećuje. Isto vrijedi i za djecu – dopuštanjem emocija otvaramo prostor za učenje, rast i povezanost“, objašnjava, prenosi 24sata.hr.
Autentičnost gradi odnos roditelj – dijete
Dopustiti djetetu da bude autentično znači prihvatiti ga u njegovoj složenosti sa svim emocijama koje dolaze i prolaze. Takav pristup jača odnos i djeci daje osjećaj sigurnosti i bezuvjetne prihvaćenosti. „Djeca koja su stalno ‘sretna’ često su djeca koja su potisnula velik dio svoje ljudskosti. To nije nešto što želim za svoju djecu“, zaključuje Von Scha.
Vrisak.info
