Dječja psihologinja Žana Pavlović svake godine u ovo vrijeme na društvenim mrežama podsjeti roditelje na ono najvažnije: da polazak u vrtić nije velik korak samo za djecu, nego i za njih same. Njezin emotivni i edukativni status ponovno je dirnuo mnoge roditelje i otvorio važna pitanja – kako olakšati prve dane razdvajanja?
“Ti prvi dani vrtića obavijeni su uzbuđenjem, neizvjesnošću, ponekad i zabrinutošću roditelja”, piše Pavlović i podsjeća da su i djeci i odraslima to trenuci velikih promjena.
“Za mnoge roditelje, osobito one koji dijete prvi put ostavljaju na duže vrijeme, vrtić otvara niz briga i pitanja: Hoće li moje dijete znati tražiti vodu? Hoće li znati samo na WC? Hoće li se igrati s drugima?
To su samo neka od najčešćih”, pojašnjava te podsjeća da je nepoznato okruženje (prostor, druga djeca, odgojitelji) za dijete veliki izazov, a i djeca koja su ranije bila u vrtiću mogu imati trenutke nesigurnosti.
“Čak i djeci koja su ranije išla u vrtić, a osobito onoj koja nisu, treba vremena za prilagodbu.”, prenosi Index.hr.
Emotivni oproštaji više znače roditeljima
U svom tekstu, Pavlović navodi emotivne primjere roditelja koji se teško odvajaju – poput oca koji se deset puta opraštao s djetetom, pokušavajući ublažiti svoj i djetetov osjećaj gubitka. Međutim, ističe, predugi oproštaji mogu samo pojačati zbunjenost kod djeteta.
“Dijete je sigurno pomislilo, hoće li tata otići ili ne, i što se događa iza onih velikih vrata kad se tata toliko oprašta od mene?”
Suradnja s odgojiteljima je ključ
Roditeljima poručuje da izgrade povjerenje u odgojiteljice i svakodnevno s njima razmjenjuju informacije, i iz vrtića i iz kuće. Tako će i oni, ali i djeca imati osjećaj sigurnosti i kontinuiteta.
“Imajte povjerenja u njihovo znanje i iskustvo. Ljubazno ih pozdravite i izmjenjujte svakodnevno informacije, bar par riječi.”
Također, savjetuje roditeljima da izbjegavaju viriti kroz prozore i vraćati se u prostor jer to otežava prilagodbu.
Prilagodba je proces i za roditelje
Jedna od najvažnijih poruka odnosi se upravo na roditelje. Pavlović jasno ističe: “Nema dobre prilagodbe djeteta bez dobre prilagodbe roditelja.”
Naglašava važnost postupnog ostavljanja djece – prvog dana samo pola sata, zatim sat, i tako postepeno. Također podsjeća roditelje da suze nisu razlog za brigu.
“Ako se i dogodi neka suza, to je skroz OK. Ako se i vama dogodi neka suza, i to je u redu.”
Kada potražiti pomoć?
Vrtić, kako navodi, nije samo mjesto igre. U njemu rade i psiholozi, pedagozi, logopedi, rehabilitatori i zdravstveni stručnjaci. Ako se prilagodba zakomplicira, treba im se obratiti.
“Svi oni, iz svoje oblasti, prate rast i razvoj vašeg djeteta. I kad stvari ne idu kako treba, tu su da pomognu.”
Većina djece, zaključuje Pavlović, za nekoliko tjedana veselo kreće u vrtić i sve postane dio njihove svakodnevice.
“Većinu djece za par tjedana ujutro nećete trebati dugo buditi. Umivanje, pranje zubića, oblačenje i polazak u vrtić.”
Podsjetnik za roditelje:
- Pripremite se emocionalno – i vi i dijete.
- Vjerujte odgojiteljima – oni znaju što rade.
- Suze su normalne – ne paničarite.
- Gradite pozitivnu sliku o vrtiću kod kuće.
- Obratite se stručnjacima kad primijetite da nešto nije u redu.
Vrtić, kako kaže Pavlović, može biti najtoplije mjesto odrastanja i iskrenih prijateljstava, ako mu to omogućimo.
Vrisak.info
