Nekada se roditelj koji nije postavljao jasne granice ili disciplinirao djecu smatrao neodgovornim. U današnjem roditeljstvu situacija je drugačija. Moderni pristup poznat kao “nježno roditeljstvo” sve se češće suočava s kritikama da djecu ne priprema adekvatno za stvarni svijet, piše YourTango.
Zbog toga su neke od najčešćih riječi u odgoju postale gotovo zabranjene. Iako se svaka od njih doista može koristiti na štetan način, “njihovo potpuno izbacivanje iz rječnika moglo bi djeci uskratiti važne životne lekcije”, smatra klinička psihologinja Shoshana Bennett.
Ne
Prema novim standardima, odgajatelj koji koristi riječ “ne” smatra se grubim i neosjetljivim. Umjesto toga, preporučuje se tehnika preusmjeravanja djeteta na drugu aktivnost. Ipak, najbolja praksa je kombinirati oboje.
Reći “ne” djetetu jasan je način komunikacije o tome što je neprihvatljivo i ključno je za učenje. Nakon toga, preusmjerite ga na nešto drugo. Poruka je puno snažnija kada se ove dvije metode koriste zajedno.
Posljedice
Disciplina i kazna trebali bi imati svoje mjesto u rječniku. Iako ti pojmovi nisu sinonimi, mnogi ih smatraju istima. Kazna je postala nešto što “dobri” roditelji navodno nikada ne koriste, iz straha da ne povrijede osjećaje svoje djece.
Međutim, “disciplina obuhvaća osnovna pravila o očekivanjima, ali i posljedice kada se granice prijeđu”, smatra Bennett. Djeca koja ne znaju što se od njih očekuje i ne dožive posljedice za loše ponašanje ne osjećaju se sigurno.
Loše
Riječ “loše”, u kontekstu poput “Ponašaš se loše”, još je jedna od zabranjenih riječi. Roditeljima se savjetuje da ne koriste izraze koji impliciraju negativnu prosudbu jer bi to, navodno, moglo naštetiti djeci. Ipak, ključno je razlikovati.
Sve dok ne etiketirate dijete kao loše (“Ti si loš dječak/djevojčica”), označavanje ponašanja kao lošeg prihvatljivo je i neće nikome naštetiti. Dijete će naučiti da “loše” znači “neprikladno”, što je važan dio odgoja, dodaje psihologinja.
Razočaran/a sam
Fraza “Razočaran/a sam u tebe” često se izbjegava zbog straha od narušavanja djetetova samopoštovanja. No, ako se koristi promišljeno i rijetko, nema štete u izražavanju razočaranja djetetovim postupcima. Time se izbjegava nepotrebno sramoćenje, a djetetu se pomaže u razvijanju unutarnjeg moralnog kompasa za budućnost.
Izgubio/la si
U današnjoj kulturi stvorilo se uvjerenje da sva djeca moraju biti pobjednici. Lijepo je kada svi dobiju medalju za sudjelovanje, ali što djeca nauče ako se to događa svaki put? Fraza “Izgubio/la si” rijetko se čuje.
“Želimo da se djeca osjećaju kao pobjednici, no taj smo koncept doveli do apsurda. Ako se poraz predstavi činjenično i bez osuđivanja, dijete će shvatiti da nije kraj svijeta ako ne pobijedi i da život ide dalje. To ga uči kako se nositi s budućim neuspjesima”, pojašnjava psihologinja.
Vrisak.info
