Trauma iz djetinjstva, bez obzira na spol, ostavlja dubok trag na život svake odrasle osobe. Način na koji smo odgajani oblikuje naše odnose, mentalno zdravlje, pa čak i tjelesnu dobrobit. Iako intenzitet traume i specifična obiteljska dinamika uvelike utječu na ishod, kod muškaraca se često mogu brzo uočiti znakovi koji ukazuju na to da nose posljedice teških proživljenih iskustava.
Ti se znakovi ne manifestiraju uvijek na isti način.
Teško traži pomoć
Norme srama i šutnje koje promiču štetni stereotipi o muškosti često koče sposobnost muškaraca da potraže pomoć i podršku, bez obzira na njihovu prošlu traumu, kako je objasnila studija časopisa American Journal of Men’s Health. Takvi stereotipi potiču strah od etikete “žrtve”, tjerajući muškarce da potiskuju osjećaje.
Naravno, ako su doživjeli teška iskustva u djetinjstvu, trauma tih situacija obično ostaje prisutna. Iako u životu doživljavaju jednake razine poremećaja povezanih s traumom kao i žene, tek mali dio muškaraca doista potraži pomoć i dobije ispravnu dijagnozu.
Kada se tome doda teret preranog odrastanja ili preuzimanja roditeljske uloge zbog traume u djetinjstvu, to samo pojačava emocionalnu distanciranost i pretjeranu neovisnost koju mnogi odrasli muškarci danas pokazuju.
Zanemaruje vlastite potrebe
Često se može primijetiti da muškarac koji nosi traume iz djetinjstva zanemaruje vlastite potrebe i sabotira interakcije koje su mu potrebne za iscjeljenje. Iako muškarci obično imaju lošije zdravstvene ishode od bilo koje druge demografske skupine, kako objašnjava studija iz The Lancet Global Health, rijetko dobivaju jednaku podršku ili se odriču nametnute suzdržanosti kako bi je zatražili.
Prema drugoj studiji iz časopisa Healthcare, muškarci koji su doživjeli roditeljsko zanemarivanje i traumu u djetinjstvu također su izloženi povećanom riziku od osjećaja krivnje i srama. Dakle, na njih ne utječu samo kulturološke stigme muškosti, već i suptilne posljedice njihovih iskustava iz djetinjstva kada se suočavaju s frustracijama u odrasloj dobi.
Ne može se posvetiti vezi
Iako je ideja da u odraslim vezama tražimo partnere nalik svojim roditeljima možda pojednostavljena, studija iz časopisa Frontiers in Psychology sugerira da trauma iz djetinjstva ozbiljno utječe na kvalitetu naših odnosa kasnije u životu. Modeli odnosa kojima su djeca svjedočila i način na koji je izgrađeno njihovo samopoštovanje utjecali su na razvoj njihovog stila privrženosti.
Muškarci koji su odrasli u nestabilnim domovima ili s roditeljima koji su ih zanemarivali ne znaju kako vjerovati ljudima ili ih pustiti blizu. Ljudi koji su ih trebali najviše voljeti naučili su ih da nikome ne mogu vjerovati da će ih istinski voljeti i podržavati. Ne samo da izbjegavaju ranjivost, već ljubav traže na pogrešnim mjestima, a kao obrambeni mehanizam ponekad i potpuno odbacuju vezivanje ili definiranje odnosa.
Izbjegava teške razgovore
Jedan od najčešćih znakova traume iz djetinjstva kod odraslih je disocijacija i emocionalna otupljenost, posebno kada se suočavaju sa složenim osjećajima ili problemima. Mnoga su djeca odrasla u napetim domovima, gdje su naučila isključiti se i izolirati.
Sada, kao odrasli, ne znaju drugačije. Nisu navikli da se ljudi brinu za njih niti na sukobe koji nisu odmah toksični. Iako izbjegavanje može ponuditi prolazan osjećaj ugode i kontrole, dugoročno, kako objašnjava studija iz Journal of Consulting and Clinical Psychology, ono samo uzrokuje više tjeskobe i stresa.
Uvijek očekuje najgore
Iako je nedostatak povjerenja česta tema za odrasle koji se nose s traumom iz djetinjstva, oni također teže pretpostavljati najgore u svim aspektima svog života. Neki ljudi previše razmišljaju zbog tjeskobe, ali ovi su muškarci naučeni da stvari uvijek mogu poći po zlu.
Njihova iskustva iz djetinjstva dokaz su da se mora pretpostaviti da će stvari poći po zlu, jer u njihovom slučaju i jesu. U djetinjstvu u kojem su morali neprestano biti u stanju pripravnosti za preživljavanje, nepovjerenje se čini sigurnijim od otvorenosti. Ovi muškarci žele osjećati kontrolu, a ne nužno se otvoriti neizvjesnosti i novim iskustvima.
Vrlo je kritičan prema sebi i drugima
Kako objašnjava studija iz Clinical Child and Family Psychology Review, ljudi koji su doživjeli traumu u djetinjstvu često imaju lošiju sliku o sebi u odrasloj dobi i bore se s posljedicama niskog samopoštovanja. Posebno u vezama i intimnim situacijama, muškarci s problemima samopoštovanja kritičniji su prema svima.
Prebacuje krivnju
Za mnoga djeca koja su odrasla u kompliciranim, nestabilnim i konfliktnim okruženjima, priznati pogrešku nije bilo iskustvo nade koje im je davalo prostora za učenje, već nešto čega su se bojali. Naučeni su skrivati pogreške i prebacivati krivnju sa sebe jer je u pitanju bila njihova sigurnost ili emocionalna stabilnost.
U vezama kroz odraslu dob, ti muškarci teže činiti slične stvari. Čak i kada znaju da je sigurno priznati pogreške i rasti s partnerom kroz produktivno rješavanje sukoba, nastavljaju se sabotirati kroz instinktivno izbjegavajuće ili obrambeno ponašanje.
Kronično je umoran
Mnogi ljudi koji su kronično umorni naizgled mogu djelovati lijeno ili nezainteresirano, ali u njima se odvija velika unutarnja bura koja im crpi energiju. Mnogi odrasli s neriješenom traumom iz djetinjstva neprestano se nose s tom unutarnjom iscrpljenošću, čak i kada toga nisu svjesni.
Posebno kod muškaraca, s dodatnim pritiskom da potisnu svoje složene emocije, doći će do raznih psiholoških i fizičkih posljedica, uključujući umor, kako objašnjava studija iz 2024. godine.
Uvijek je na oprezu
Pojačani oprez ili hiperbudnost čest je simptom traume iz djetinjstva, navode stručnjaci s Cleveland Clinic. Unutarnja sigurnost i zaštita koju mnoga djeca razvijaju od najranije dobi, obično kroz privrženost i podršku roditelja, kod mnoge djece iz burnih domova bila je grubo narušena, prenosi Index.hr.
Umjesto samopoštovanja i sigurnosti koje djeca trebaju za napredak u odrasloj dobi, razvili su pojačani oprez i tjeskobu. Nametnut im je osjećaj da nisu dovoljni. Morali su se brinuti o tome mogu li vjerovati ljudima. Znali su da ako se sami ne zaštite, nitko drugi neće. Sav taj unutarnji kaos nastavio se i u odrasloj dobi.
Vrisak.info
