Svi smo se barem jednom našli u toj situaciji. Kod djeteta se pojavilo neko novo, neobično ponašanje, možda je češće na rubu suza, izrazito je privrženo ili se odjednom ponovno budi noću. O čemu god da je riječ, teško je odrediti uzrok. No, često se pokaže da je rješenje jednostavno: trebalo im je samo malo više naše pažnje. Zauzeti roditelji ponekad ni ne shvaćaju da se njihova djeca osjećaju zapostavljeno, no prepoznavanje znakova ključno je za ponovno uspostavljanje povezanosti, piše Parents.com.
Iako mnoga dječja ponašanja proizlaze iz potrebe za pažnjom, prepoznavanje tih obrazaca nije uvijek lako. Čak i kada shvatimo o čemu se radi, znati što učiniti, ili što izbjeći, može biti izazovno. Stručnjaci su zato pojasnili na koje znakove treba obratiti pozornost i kako najbolje upravljati situacijom.
Znakovi koji otkrivaju da djetetu treba pažnja
Kada djeci treba više pažnje, rijetko će to reći izravno. Umjesto toga, pokazat će to svojim ponašanjem – često na načine koji roditelje mogu izbaciti iz takta. Svako je dijete drugačije, no ovo su uobičajeni znakovi da vaše dijete žudi za više vašeg vremena i fokusa.
- Vikanje: Jedan od najočitijih znakova je promjena u glasu i ponašanju. “Ako vaše dijete treba više pažnje, obično će se upuštati u ponašanja koja privlače pažnju, što može uključivati vikanje, cviljenje ili prekidanje vašeg govora”, kaže dr. Jay Serle, bračni i obiteljski terapeut.
- Prkos: Slično tome, pojačani prkos može biti signal. “Mogla bi postati prkosnija, odbijati slijediti pravila ili jednostavno raditi stvari koje su za njih nekarakteristične”, objašnjava Melissa Legere, klinička direktorica.
- Ponavljanje: Ponavljanje istih pitanja, iako već znaju odgovor, još je jedan trik kojim osiguravaju interakciju.
- Izolacija: S druge strane, neka se djeca povuku. “Ako se dijete počne distancirati i izolirati, to bi mogao biti njihov način signaliziranja da im je potrebno više povezanosti i emocionalne podrške”, kaže Legere.
- Ispadi bijesa: Učestali ispadi bijesa, osobito kod mlađe djece, često su znak da su preopterećena osjećajima s kojima se ne znaju nositi.
- Fizički simptomi: Ne treba zanemariti ni fizičke simptome. Dr. Serle napominje da se neka djeca žale na bolove u trbuhu ili glavobolje kada žele pažnju.
- Regresivna ponašanja: Regresivna ponašanja, poput ponovnog buđenja noću ili traženja pomoći u oblačenju, također mogu signalizirati potrebu za većom bliskošću.
- Ignoriranje opomena: Na kraju, ako se loše ponašanje, poput udaranja brata ili sestre, ne prekida unatoč vašim opomenama, to je jasan znak. “Negativna pažnja je bolja od nikakve pažnje, i oni su naučili: ‘Ako udarim brata, mama će razgovarati sa mnom'”, objašnjava analitičarka ponašanja Emily Groben.
- Naglašena privrženost: Iznenadna i izrazita privrženost također može biti pokazatelj da im treba više pažnje nego što trenutačno dobivaju.
Zašto roditeljima ponestaje vremena?
Istina je da gotovo nijedan roditelj nema namjeru uskratiti pažnju svom djetetu. To se češće događa kao posljedica svega ostalog što se događa u njihovim životima. Roditelji žongliraju s bezbroj odgovornosti, a zahtjevi posla, kućanski poslovi i briga o drugoj djeci otežavaju im da se posvete samo jednom djetetu. Čak i kod kuće, ometanja poput telefona ili vijesti mogu odvući fokus.
Velik faktor je i stres. “Cijeli dan radite stresan posao, umorni se vraćate kući i odmah vas bombardiraju pitanjima”, opisuje Emily Groben. “Vaša djeca imaju dobre namjere, ali svima je potrebno vrijeme za opuštanje nakon stresnog dana.” Ona dodaje da ako si ne uzmemo vremena za brigu o sebi, postaje teže posvetiti punu pažnju djeci.
Kako im pružiti potrebnu pažnju?
Uobičajeno je da djeca s vremena na vrijeme traže pažnju i važno je ne kriviti sebe ako im se niste mogli u potpunosti posvetiti. Većina djece dobro reagira na dodatnu nježnost i brigu. Međutim, ako se problematična ponašanja nastave, razmislite o savjetovanju s pedijatrom ili terapeutom.
Ne morate svaki dan stvarati velike, posebne trenutke. Umjesto toga, usredotočite se na dosljedne, male interakcije tijekom dana. “Imajte redovito vrijeme koje ćete provoditi jedan na jedan, čak i ako je kratko”, predlaže Legere. Zajednički obroci, odlazak u nabavku namirnica ili nekoliko minuta posvećenih igri mogu napraviti veliku razliku.
Pozitivna pažnja je ključna, kao i pohvale. Groben predlaže da pohvalite dijete svaki put kad primijetite da radi nešto pozitivno. Jedan od najvažnijih koraka je svjesno se isključiti s elektroničkih uređaja. Naša djeca osjećaju kada smo mislima odsutni. “Iskoristite to vrijeme da ih bolje upoznate i pokažete im da ste tu, prisutni i uvijek spremni podržati ih”, savjetuje Legere.
Što svakako trebate izbjegavati?
Dok je provođenje kvalitetnog vremena s djetetom ključno, postoje i stvari koje biste trebali izbjegavati. Jedna od najvećih zamki je kažnjavanje djeteta tijekom emocionalnih ispada. “Često roditelji jednostavno kažu djetetu da ode u svoju sobu kako bi se smirilo”, kaže terapeutkinja Joy Allovio. “To možda djeluje u tom trenutku, ali djetetu ne daje nikakve alate za suočavanje s takvim osjećajima u budućnosti.”
Umjesto toga, preporučuje da prvo vi ostanete smireni. “Govorite tiho i nježno. Opišite što se događa, na primjer: ‘Vidim da si jako ljut!’ Zatim ih vodite da duboko dišu i saslušajte ih sa suosjećanjem. Kod starije djece ključno je poštivati njihove granice.
“Izbjegavajte pretraživanje njihovih stvari kako biste pokušali otkriti što ih muči”, kaže Legere. “To bi moglo ozbiljno narušiti povjerenje i učiniti ih manje sklonima da vam se otvore u budućnosti.” Također, nemojte ih prisiljavati da podijele svoje osjećaje, jer to može imati suprotan učinak.
Vrisak.info
