Većina roditelja želi maknuti dječje brige i poštedjeti ih boli. Iako to nije uvijek moguće, ako ste tijekom odrastanja često čuli određene rečenice, roditelji su vam vjerojatno pomagali da se osjećate sigurnije i podržano.
Tjeskoba je dio života – djeca tek uče kako se s njom nositi, a roditelji im tu mogu najviše pomoći. Istraživanja pokazuju da je ključno povezati se s djetetom emocionalno, jer kad se boji i brine, emocije vode glavnu riječ, piše YourTango.
1. “Razumijem, vidim da te strah”
Ne postoji jedan recept za tjeskobu jer se svako dijete boji nečeg drugog. Mlađa djeca mogu se bojati odvajanja od roditelja, zvukova noću ili uboda. Istraživanje među djecom od 9 do 13 godina pokazalo je da se čak 86 posto njih najviše brine za zdravlje voljene osobe, a visoko na popisu su i škola i budućnost. Ako primijetite da je dijete tjeskobno, recite naglas što vidite. Dajete mu priliku da se složi s vama ili da objasni što ga stvarno muči – i onda se problemu možete približiti zajedno.
2. “Znam da ti je ovo teško”
Briga zna biti iscrpljujuća, zato je važno djetetu pokazati da ga razumijete. Kad mu date do znanja da su njegovi osjećaji stvarni i dopušteni, veća je šansa da će se otvoriti. Dobra je vijest da određena doza brige može biti korisna – motivira nas da se pripremimo i djelujemo. Problem nastaje kad briga postane toliko jaka da počne ometati svakodnevicu.
3. “Želiš li zagrljaj?”
Samo uvjeravanje često nije dovoljno. Puno pomaže i fizički kontakt – zagrljaj može smanjiti napetost i pomoći djetetu da se opusti. Kad se tijelo malo smiri, lakše je razmišljati i o tome što se zapravo događa.
4. “Duboko udahni za mnom”
Rečenice poput “Sve će biti u redu” ili “Smiri se” često ne dopru do djeteta kad je u strahu. Tada je teško razmišljati hladne glave. Zato je korisno učiti dijete disanju: jedna ruka na trbuhu, druga na prsima – polagan udah kroz nos, još sporiji izdah. Takvo disanje može ga smiriti i vratiti u sadašnji trenutak – bilo gdje i bilo kada.
5. “Zamisli svoje sigurno mjesto”
Kad je dijete mirno, razgovarajte o mjestu na kojem se osjeća sigurno i sretno – to može biti plaža, bakina kuća ili njegova soba. Neka ga opiše što detaljnije. Kasnije, kad osjeti tjeskobu, predložite mu da u mislima ode tamo.
Psihologinja Sharon Saline savjetuje da djeci bez strategija samokontrole briga lako preraste u paniku ili odustajanje, a kad nauče obraditi zabrinute misli i osloniti se na prijašnje uspjehe, lakše podnose neizvjesnost.
6. “Zapjevajmo!”
Istraživanja sugeriraju da pjevanje može popraviti raspoloženje. Započnite omiljenu pjesmu ili potaknite dijete da se malo razmrda i zapleše. Cilj je prekinuti stresni krug na trenutak – dovoljno da se tijelo smiri, a glava opet počne jasnije razmišljati.
7. “Ispričaj mi malo više”
Da biste smanjili naboj emocija, potaknite dijete da govori o onome što ga muči. Postavljajte otvorena pitanja, ali nekad je najvažnije samo šutjeti i dati mu prostor. Tako pokazujete interes, a djetetu pomažete da situaciju sagleda i iz druge perspektive.
8. “Što ti govori srce, a što glava?”
Ova pitanja potiču dijete da prepozna emocije, ali i da provjeri činjenice. Srce mu možda govori da će pasti ispit, ali glava ga podsjeća da je učilo. Naučite ga da su oba doživljaja stvarna – i da može birati hoće li se voditi strahom ili činjenicama. To je dobar temelj za pozitivan samogovor.
9. “Što je najgore što se može dogoditi?”
Ovo pitanje pomaže djeci da brige stave u perspektivu. Možda je najgori ishod da ne upadne u nogometnu momčad. Razgovarajte o tome koliko bi to zaista bilo loše, što bi moglo napraviti ako se to dogodi i što bi iz toga moglo naučiti. Korisno je dodati i: “A što je najvjerojatnije da će se dogoditi?” – to često odmah smanji loše misli.
10. “Što bi tvoj junak/uzor napravio u ovoj situaciji?”
Svatko ima nekoga kome se divi – superjunaka, sportaša, glazbenika ili neku blisku osobu. Pitajte dijete kako bi taj uzor riješio problem, a zatim: “Kako ti možeš pokušati na sličan način?” Psihologinja Susan Manser dodaje da pomaže i vizualizacija – zamisliš da se malo odmakneš od osjećaja i promatraš ga sa strane. Tako napraviš mali odmak, pa strah često izgleda manji.
11. “Daj sve od sebe”
Djeca trebaju znati da savršenstvo ne postoji i da je trud ono što se računa. Sve što od njih trebate tražiti jest da daju sve od sebe. Obiteljska savjetnica Kathryn Brown Ramsperger kaže: “Pustite ih da donose vlastite odluke i rade vlastite pogreške. Uključite se samo kad mislite da su u fizičkoj ili psihičkoj opasnosti – ne zbog svakog pogrešnog koraka.”
12. “Kako bi se radije osjećao/la?”
Može biti osnažujuće podsjetiti dijete da ne može uvijek birati hoće li osjetiti strah, ali može birati kako će se postaviti prema njemu. Navodi primjer kćeri koja je bila jako tjeskobna zbog vađenja krvi i stalno ponavljala da se boji. Kad ju je pitala kako bi se radije osjećala, odgovorila je: “Hrabro!” Kad je to izgovorila naglas – “Ja sam hrabra” – pomoglo joj je.
13. “I ovo će proći”
Djeca se lako mogu osjećati kao da tjeskoba nikad neće prestati. Podsjetite ih na situacije kad su već prebrodila težak trenutak – i da mogu opet. Recite im da ste ponosni na njihovu hrabrost, i tada i sada.
14. “Kako ti mogu najbolje pomoći?”
Na kraju, dijete često najbolje zna što mu treba. Pitajte ga. Možda će zastati, ali ako mu date vremena, reći će vam. Nekad je to “Drži me za ruku”, nekad “Samo budi tu dok se ne smirim”. Kako god – to je pomoć krojena baš za njega.
15. “Volim te”
Kad djetetu kažete kako se osjećate, kao da ga umotate u sigurnost. To može smiriti brige i podsjetiti ga da nije samo. Ipak, ako želite sretnu i zdravu djecu koja manje brinu, jedna od najvažnijih stvari je raditi na vlastitoj smirenosti. Djeca vas gledaju – vi ste im živi primjer kako se nositi sa životnim izazovima.
Vrisak.info
