Stalno slušamo kako je roditeljstvo najteži posao na svijetu, no je li uistinu tako? Iako su greške neizbježne, dobra je vijest da se mnoge od njih mogu ispraviti uz minimalan trud, prije nego što postanu ukorijenjene navike. Od reaktivnog ponašanja do prebacivanja krivnje, donosimo popis čestih roditeljskih pogrešaka i načine kako ih izbjeći, piše portal YourTango.
1. Nesigurnost u odgojni stil
Slijepo se držati unaprijed zamišljenog stila odgoja, čak i prije nego što upoznate djetetovu osobnost, put je prema neuspjehu. Možda planirate isključivo dojiti, a dijete razvije alergiju na mlijeko, ili ste uvjereni u metodu koja se pokaže potpuno neprimjerenom za karakter vašeg djeteta. Puno je važnije učiti od svog djeteta i prilagođavati mu se, umjesto da se kruto držite pravila koja ne funkcioniraju.
2. Sprječavanje slobodne igre i istraživanja
Djeca najbolje uče kroz igru, a to ponekad uključuje padove, pogreške pa i pokoju masnicu. Psiholog Peter Gray ističe da je igra ključna za učenje. Ako roditelji neprestano nadziru, usmjeravaju i ispravljaju dječju igru, djeca će razviti strah od isprobavanja novih stvari i, što je još važnije, neće naučiti kako se sama utješiti ili ispraviti vlastite pogreške.
3. Reakcija umjesto odgovora
Zamislite situaciju: kod kuće dopuštate djetetu da trčkara bez odjeće tijekom odvikavanja od pelena, no kada skine hlače u trgovini jer mora na zahod, posramite se i izgrdite ga. To šalje zbunjujuće poruke. Umjesto burne reakcije, bolji pristup je smireno odgovoriti. Pitajte dijete: “Moraš li na kahlicu?” i odvedite ga, podsjećajući ga da sljedeći put koristi riječi. Smiren odgovor uči dijete kako komunicirati svoje potrebe.
4. Okrivljavanje djeteta za vlastite reakcije
Rečenice poput “Zašto me tjeraš da vičem na tebe? Imali smo sjajan dan dok ga ti nisi uništio!” uče dijete da prebacuje krivnju na druge za vlastite postupke. Djetetova pogreška nije uzrok vaše frustracije. Preuzmite odgovornost za svoje osjećaje i recite nešto poput: “Vičem jer sam sada frustriran.” Zatim ga uključite u rješavanje problema i pitajte što možete zajedno učiniti da se vratite na pravi put.
5. Korištenje nerealnih i praznih prijetnji
Vjerojatno nećete zaista ostaviti dijete samo u trgovačkom centru. Kada koristite prijetnje koje ne mislite ili ne možete ispuniti, učite djecu da vam ne mogu vjerovati i da je prijetnja način da se dobije ono što se želi. Ako već postavljate posljedice, pobrinite se da su realne i da ste ih spremni provesti.
6. Nedosljednost u provođenju posljedica
Ako koristite brojanje kao metodu, dijete mora znati što će se dogoditi ako dođete do kraja. Rečenica “Brojat ću do tri i bolje da sjedneš” nema smisla ako se nakon “tri” ništa ne dogodi. Umjesto toga, unaprijed postavite jasna pravila i posljedice te ih se čvrsto držite. Recite: “Bit ćemo na igralištu do 15 sati. Ako se budeš bunio kad bude vrijeme za odlazak, neće biti pizze.” Zatim to jednostavno i provedite.
7. Postavljanje pitanja ‘U redu?’ nakon naredbe
Ovo je jednostavna, ali česta pogreška. Ako “ne” nije prihvatljiv odgovor, nemojte postavljati pitanje koje implicira da jest. Umjesto “Vrijeme je da se počnemo spremati za odlazak, u redu?”, recite odlučno: “Vrijeme je da se spremimo za polazak. Imate još dvije minute za igru.” To postavlja jasnu granicu i ne ostavlja prostora za pregovore.
8. Govoriti djetetu da nije krivo kada jest
Ako vaše dijete gurne drugo s tobogana, tješenje riječima “Nisi ti kriv” ne pomaže mu razviti empatiju niti poštuje osjećaje drugog djeteta. Djeca moraju naučiti da njihovi postupci utječu na druge. Bolje je reći: “Dječak je sada povrijeđen i tužan. Što bi ti željela učiniti da ovo popraviš?” Time ga učite preuzimanju odgovornosti za svoje postupke i potičete ga da samo pronađe rješenje.
9. Prisiljavanje djeteta na fizički kontakt
Učimo djecu o “opasnosti od stranaca”, a onda inzistiramo da poljube ili zagrle daljnju rodbinu koju jedva poznaju. To je kontradiktorno i zbunjujuće. Prisiljavanje djeteta na fizički kontakt uči ga da zanemaruje vlastite osjećaje nelagode. Umjesto toga, naučite ga da je u redu postaviti vlastite granice i poštujte njegovu odluku da ne želi fizički kontakt.
10. Uspoređivanje svojeg djeteta s drugom djecom
Uspoređivanje vašeg djeteta s drugom djecom, posebno pred njim, može ozbiljno naštetiti njegovu samopouzdanju. Svaka obitelj ima svoja pravila, vrijednosti i uvjerenja.
To što nečije dijete ne jede meso ili ima pametni telefon ne znači da vi morate mijenjati svoja pravila. Umjesto da se natječete, usredotočite se na ono što je najbolje za vaše dijete i vašu obitelj. Pustite druge roditelje da rade po svome, a vi iz njihovih iskustava učite ono što vam odgovara.
Vrisak.info
