Dolaskom proljeća i toplijih dana, sve više vremena provodimo u prirodi. Upravo tad je u porastu i aktivnost krpelja, sitnih nametnika koji mogu prenijeti ozbiljne bolesti među kojima je najpoznatija Lajmska bolest. Iako ugriz krpelja u većini slučajeva ne znači automatski infekciju, važno je znati kako pravilno reagirati, kad potražiti pomoć liječnika i kako se efikasno zaštititi.
Uklanjanje krpelja je prvi i najvažniji korak, nakon ujeda. Prema riječima dr. Sanela Hrkića, specijaliste urgentne medicine u bolnici Medicana Sarajevo, u većini slučajeva preporučuje se da se krpelj ukloni odmah po uočavanju.
– Što krpelj kraće ostane pričvršćen za kožu, manja je vjerojatnost prijenosa patogena. U većini situacija medicinski je opravdano da se krpelj ukloni samostalno, posebno ako je jasno vidljiv, dostupan i osoba ima odgovarajući alat poput pincete te nema znakova komplikacija poput jake boli, otoka i alergijskih reakcija. Razlog za to je što se bakterije poput Borrelia burgdorferi koja uzrokuje Lajmsku bolest, obično ne prenose trenutno, već nakon određenog vremena hranjenja krpelja – rekao je dr. Hrkić.
Dodaje da se liječniku treba javiti ako je krpelj smješten na “teško dostupnim ili osjetljivim mjestima poput vlasišta, uha, genitalna regija, ako je došlo do pucanja krpelja i dijelovi (najčešće usni aparat) su ostali u koži, kod male djece, starijih osoba ili imunokompromitiranih pacijenata ili se razvije lokalna upalna reakcija.
– Važno je naglasiti da nepotpuno uklanjanje krpelja ne znači automatski povećan rizik od sistemske infekcije, ali može dovesti do lokalne upale ili sekundarne bakterijske infekcije kože – kaže dr. Hrkić.
Za pravilno uklanjanje, dr. Hrkić naglašava da je tehnika presudna.
– Pravilno uklanjanje krpelja je ključno za smanjenje rizika od prijenosa patogena, uključujući uzročnika Lajmske bolesti. Neadekvatne metode mogu dovesti do povećanog izlučivanja infektivnog materijala iz krpelja u ranu čime se povećava vjerojatnost infekcije. Prije svega, potrebno je koristiti finu pincetu (po mogućnosti sa uskim vrhom). Krpelja treba uhvatiti što bliže površini kože odnosno za njegov usni aparat (glavu), a ne za tijelo. Hvatanje za tijelo povećava rizik od njegovog gnječenja i potencijalnog vraćanja sadržaja u kožu. Slijedi polagano, kontinuirano izvlačenje krpelja ravnomjernim pokretom prema gore. Važno je izbjegavati: uvrtanje ili rotiranje krpelja, naglo povlačenje, pritiskanje ili gnječenje njegovog tijela. Cilj je da se krpelj ukloni u cijelosti, uključujući usni aparat, pojasnio je specijalista urgentne medicine.
Nakon uklanjanja, navodi dr. Hrkić, mjesto uboda treba dezinficirati alkoholom, jodom ili drugim antiseptikom i pratiti narednih tjedana.
– Ukoliko se dogodi da dio krpelja (najčešće usni aparat) ostane u koži, ne treba pokušavati agresivno odstranjivanje iglama ili sličnim sredstvima. U većini slučajeva organizam će taj dio spontano eliminirati, ali je poželjno mjesto pratiti zbog moguće lokalne upale. Posebno je važno naglasiti što ne treba raditi, jer su to česte greške u praksi: Ne premazivati krpelja uljem, alkoholom, lakom za nokte, benzinom ili drugim supstancama, ne pokušavati “ugušiti” krpelja prije uklanjanja, ne koristiti toplotu (npr. žar, šibice). U suštini, najvažniji principi su: brzo uklanjanje, pravilna tehnika i minimalna manipulacija…, pojašnjava dr. Hrkić.
Na pitanje postoji li potreba za preventivnom terapijom nakon ujeda, dr. Hrkić ističe da antibiotici u većini slučajeva nisu potrebni.
– U najvećem broju slučajeva, rutinska primjena antibiotika nakon ujeda krpelja nije potrebna niti se preporučuje. Razlog za to je što je vjerojatnost prijenosa infekcije relativno niska, posebno ako je krpelj uklonjen unutar prvih 24 sata. Neopravdana upotreba antibiotika može dovesti do nuspojava i doprinijeti razvoju antimikrobne rezistencije, rekao je dr. Hrkić.
Međutim, navodi specijalista urgentne medicine bolnice Medicana Sarajevo, postoje jasno definirane situacije u kojima se može razmotriti postekspoziciona profilaksa, i to najčešće jednokratnom dozom antibiotika.
– Ta mjera dolazi u obzir ako su ispunjeni sljedeći kriteriji: Krpelj je bio pričvršćen duže od 36 sati (ili je jasno bio nahranjen), uklanjanje je izvršeno unutar 72 sata od uočavanja, područje u kojem je došlo do ujeda ima visoku prevalencu Lajmske bolesti, ne postoje kontraindikacije za primjenu antibiotika, kaže dr. Hrkić.
Važno je naglasiti da se ta profilaksa odnosi isključivo na prevenciju Lajmske bolesti, dok za druge bolesti koje prenose krpelji, poput Krpeljnog meningoencefalitisa, ne postoji efikasna postekspoziciona terapija. U tim slučajevima, prevencija se zasniva na cijepljenju prije izlaganja.
Nakon ujeda, zdravstveno stanje treba pratiti najmanje 30 dana nakon ujeda, posebnu pažnju obratiti na moguće simptome.
– Najvažniji rani znak Lajmske bolesti je pojava tzv. migrirajućeg eritema (erythema migrans), koji se obično javlja unutar 3 do 30 dana od ujeda. Radi se o crvenilu koje se postepeno širi (često >5 cm), ponekad sa centralnim razbistrenjem (“meta” izgled) i obično nije bolno niti svrbi značajno. Važno je naglasiti da odsustvo simptoma u prvih nekoliko dana ne isključuje infekciju, zbog čega je kontinuirano praćenje neophodno – upozorio je dr. Hrkić.
Kad je neophodno odmah potražiti liječničku pomoć, dr. Sanel Hrkić, pojašnjava da nakon ujeda krpelja većina osoba neće oboljeti, ali postoji niz znakova koji zahtijevanju medicinsku procjenu jer “mogu ukazivati na ranu ili sistemsku infekciju, posebno Lajmsku bolest ili druge krpeljno prenosive bolesti kao što je krpeljni meningoencefalitis. To su promjene na koži oko mjesta uboda, povišena temperatura (bez drugog jasnog uzroka), izražen umor i malaksalost, bolovi u mišićima i zglobovima, glavobolja, ukočen vrat, jaka i neobična glavobolja, smetnje vida, trnjenje ili slabost u ekstremitetima, poremećaj ravnoteže, zbunjenost ili promjene svijesti, preskakanje srca ili palpitacije, bol u grudima, osjećaj vrtoglavice ili nesvjestice.
Specijalista naglašava da je prevencija i dalje najbolja zaštita te da je odjeća prva linija zaštite, kao i pregled tijela nakon boravka u prirodi.
-Prilikom boravka u prirodi, šumi, visokoj travi i grmlju, preporučuju se dugi rukavi i duge pantalone, nogavice uvući u čarape ili obuću, birati svijetlu odjeću jer se lakše uočavaju krpelji, koristiti zatvorenu obuću, priča dr. Hrkić.
Osim toga, specijalista navodi da se koriste i repelenti odnosno kemijska zaštita kao što su DEET, ikaridin (picaridin), permethrin ( za tretiranje odjeće, ne direktno na kožu. Također, savjetuje izbjegavanje rizičnih područja.
– Izbjegavati hodanje kroz visoku travu i gusto grmlje. Kretati se označenim stazama, ne sjedati direktno na travu ili šumsko tlo, dodaje specijalista.
Posebno ističe važnost zaštite kućnih ljubimaca, koji mogu unijeti krpelje u dom kao i vakcinacije protiv krpeljnog meningoencefalitisa za osobe koje često borave u rizičnim područjima.
– Psi i mačke mogu unijeti krpelje u dom tako se preporučuje redovna antiparazitska zaštita (spot-on preparati, ogrlice), pregled dlake nakon šetnje, priča dr. Hrkić.
Kad se radi o cijepljenju, koja je na Balkanu djelomično dostupna, dr. Hrkić navodi da protiv krpeljnog meningoencefalitisa postoji efikasno cjepivo koja se preporučuje osobama koje borave u endemskim područjima te šumskim radnicima, planinarima, lovcima, navode iz bolnice Medicana Sarajevo.
Vrisak.info
