Upozorenja o trovanju živom iz ribe postoje već godinama, no čini se da mnogi koji redovito jedu ribu nisu svjesni stvarnog rizika. To je postalo očito nakon što je kreatorica sadržaja Grace Beverley na TikToku podijelila vlastito iskustvo, potaknuvši raspravu o tome koliko je konzervirane ribe sigurno jesti. Nutricionisti potvrđuju da izloženost živi ne ovisi samo o količini, već i o učestalosti konzumacije ribe, piše Food & Wine.
Beverley je u viralnoj objavi ispričala kako je nedavno posjetila liječnika zbog debljanja i osjećaja hormonalne neravnoteže. Nakon niza pretraga, liječnik ju je nazvao i pitao koliko konzervi ribe jede. Kada je odgovorila da pojede jednu do dvije konzerve tune dnevno, liječnik joj je uzvratio: “Znate li da je preporuka dvije porcije tjedno?” Rekli su joj da je “na granici trovanja živom” i da ima “nevjerojatno visoke razine arsena”, zbog čega joj je savjetovano da na nekoliko mjeseci prestane jesti ribu.
Njezina objava izazvala je lavinu komentara ljudi iznenađenih ovim rizikom. “Jedem tunu, skušu i srdele gotovo svaki dan”, napisala je jedna osoba. “Dvije porcije tjedno, molim vas! Ja to jedem svaki dan”, dodao je drugi. “Jedem tunu skoro svaki dan. Zar više ništa nije sveto?” podijelio je treći. Pojavila su se i brojna pitanja, poput: “Odnosi li se to na svu konzerviranu ribu ili samo na tunu?” i “Vrijedi li to i za odreske tune, one brzo smrznute, jer ja jedem jedan svaki drugi dan?”
Nutricionisti potvrđuju da je rizik stvaran. “Ovo nije tako neuobičajeno kao što mislite”, kaže Jessica Cording, registrirana dijetetičarka i autorica. U nastavku donosimo kako može doći do trovanja živom iz ribe i kako izbjeći ovaj zdravstveni problem ako redovito jedete ribu.
Zašto dolazi do trovanja živom i odakle ona potječe
Živa je prirodni element prisutan u zraku, vodi i tlu, navodi Svjetska zdravstvena organizacija (WHO). Iako ljudi mogu biti izloženi živi iz rudarstva i industrijskih procesa, većina je izložena metilživi – organskom spoju – konzumacijom ribe i školjaka koje je sadrže. Živa je toksična za ljude i u velikim količinama može oštetiti bubrege i živčani sustav te uzrokovati probleme s kožom, kaže Cording.
Tuna je velika grabežljiva riba koja se hrani manjim ribama koje su konzumirale plankton, a koji upija živu iz vode, objašnjava Sonya Angelone, registrirana dijetetičarka i nutricionistica. “Kada tuna pojede velike količine tih manjih, već kontaminiranih riba, živa se u njoj nakuplja”, kaže ona.
“Tuna je dugovječna riba, pa se živa i drugi toksini vežu za njezine mišiće i tamo ostaju jer ih je teško izlučiti.” Vrlo je malo vjerojatno da ćete se otrovati živom ako se držite preporuke o konzumaciji tune nekoliko puta tjedno, kaže Keri Gans, registrirana dijetetičarka. “No, zabrinutost raste s čestim i dugotrajnim unosom. Živa se može nakupiti i potencijalno utjecati na živčani sustav”, dodaje.
Mislite li da unosite previše žive? Evo na što trebate obratiti pažnju
Većina ljudi neće doživjeti trovanje živom povremenim jedenjem ribe, no ako svakodnevno jedete tunu ili drugu ribu s visokim udjelom žive, korisno je poznavati znakove. Simptomi u početku mogu biti suptilni i lako ih je zanemariti.
Ako primijetite kombinaciju ovih simptoma i često jedete ribu, preporučuje se konzultacija s liječnikom. Mogući simptomi izloženosti živi uključuju trnce ili utrnulost u rukama, stopalima ili oko usta, slabost mišića, probleme s koordinacijom ili ravnotežom, promjene u vidu, mentalnu zbunjenost ili probleme s pamćenjem te stalan umor.
Što trebate znati o razinama žive u različitim vrstama ribe
Tuna nije jedina riba koja nosi rizik od trovanja živom. Sabljarka i kraljevska skuša također su rizične ako se konzumiraju u velikim količinama, kaže Cording. “Što je riba veća, to više žive sadrži”, objašnjava Lisa Moskovitz, registrirana dijetetičarka. “Manje ribe poput lososa i iverka sigurne su za češću konzumaciju, ali veće ribe poput tune obično nisu.” Razine žive mogu se razlikovati i među vrstama tune.
“Konzervirana svijetla tuna ima manje žive od albacore tune”, kaže Moskovitz. Skipjack tuna također obično ima niži udio žive, dodaje Cording. S druge strane, albacore ili bijela tuna sadrži “znatno više” žive, pa bi je trebalo jesti rjeđe, napominje Gans.
Kako raznolika prehrana ribom pomaže smanjiti rizik od trovanja živom
Nutricionisti naglašavaju da je riba zdrav izvor proteina, ali ključno je imati raznolikost u prehrani i ne oslanjati se samo na jednu vrstu. “Riba je izvrstan izvor nemasnih proteina, a masne ribe hladnih voda poput tune, lososa i srdela također pružaju protuupalne omega-3 masne kiseline”, kaže Moskovitz.
“Ipak, najbolji način zaštite od trovanja živom je prehrana koja uključuje raznolike morske plodove, a ne samo tunu.” Moskovitz preporučuje ograničavanje unosa konzervirane ili svježe tune na najviše dvije porcije tjedno. “Ostatak tjedna razmislite o ribi s nižim udjelom žive, poput srdela, lososa ili čak školjaka”, kaže ona. Ako vam je teško smanjiti unos tune, Angelone predlaže kupnju konzervirane tune od proizvođača koji neovisno testiraju razine žive.
Prema preporukama američkih agencija FDA i EPA, zdrave odrasle osobe mogu tjedno pojesti do 340 grama svijetle konzervirane tune (skipjack), dok bi unos albacore (bijele) tune trebalo ograničiti na 170 grama tjedno. Trudnice i djeca trebali bi dati prednost ribi s niskim udjelom žive.
Cording zaključuje da je raznolikost ključna. “Ovo je sjajan primjer važnosti raznolikosti u prehrani”, kaže ona. U konačnici, ne morate izbaciti ribu, ali težite raznolikosti, pridržavajte se preporučenih ograničenja i češće birajte opcije s nižim udjelom žive.
Vrisak.info
