Nedostatak sna povećava rizik od čitavog niza zdravstvenih problema, uključujući dijabetes, bolesti srca, pretilost i depresiju, navodi američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti.
Godine 1963., 17-godišnji Randy Gardner nije spavao nevjerojatnih 11 dana i 25 minuta. Ostao je budan zbog projekta za znanstveni sajam u Kaliforniji, postavivši tako svjetski rekord.
Guinnessova knjiga rekorda više ne prati ovaj podvig: prestali su primati prijave 1997. godine zbog, kako su objasnili, „velikih opasnosti povezanih s nedostatkom sna“, piše Live Science, a prenosi City Magazine.
Koje su to opasnosti? Što se događa onima koji dugo pate od nedostatka sna?
Stručnjaci kažu da je ljudima potrebno šest do osam sati sna svaki dan. Ipak, nije rijetkost da ljudi, a osobito studenti, ostanu budni cijelu noć i tako ne spavaju 24 sata.
U toj fazi postaje izazovno razlikovati san i budnost, kaže dr. Oren Cohen, liječnik specijaliziran za medicinu spavanja u njujorškoj bolnici Mount Sinai. Kada ste 24 sata neprekidno budni, u aktivnosti mozga vide se signali da ste na granici sna i budnosti, iako izgledate budno, kaže Cohen, prenosi N1.
Što je mikrosan?
To se naziva mikrosnom. Ljudi koji dugo ne spavaju mogu izgledati budno, no njihov mozak nesvjesno prelazi u stanje abnormalnog sna, koje uključuje razdoblja slabije koncentracije ili čak halucinacije.
„San preuzima, mozak neizbježno pada u san. Ljudi će mi često reći ‘nisam spavao tjednima’, no to je gotovo nemoguće“, kaže dr. Alon Avidan, koji vodi Centar za poremećaje spavanja na Sveučilištu Kalifornija.
Cohen je dodao da mu je teško povjerovati da netko može ostati budan dulje od 24 sata bez takvih epizoda.
Ipak, teško je precizno odrediti koliko dugo netko može ostati budan i kako se nuspojave razvijaju. Kronični nedostatak sna – u kojem pojedinac dulje vrijeme ne spava – toliko je poguban da se smatra neetičnim proučavati ga na ljudima, kaže Avidan. Prisilno držanje budnima koristi se kao metoda psihološkog mučenja.
Ipak, postoje podaci o osobama s rijetkom nasljednom bolešću zvanom fatalna obiteljska nesanica.
Ti pacijenti imaju genetsku mutaciju koja uzrokuje abnormalno nakupljanje proteina u mozgu, što s vremenom pogoršava san. Njihova tijela počinju propadati i s vremenom umiru zbog naslaga proteina koje oštećuju moždane stanice. Većina oboljelih umire u prosjeku u roku od 18 mjeseci.
„Za svaki sat izgubljenog sna potrebno je osam sati sna za oporavak“
Istraživanja provedena na štakorima 1989. godine pokazala su da životinje mogu bez sna izdržati između 11 i 32 dana prije nego što uginu.
Studija na ljudima iz 2019., objavljena u časopisu Nature and Science of Sleep, otkrila je da sudionici mogu održavati relativno normalnu razinu budnosti i pažnje do 16 sati. No nakon 16 sati dolazi do značajnog pada pažnje, izraženijeg kod sudionika koji su patili od kronične nesanice.
Studija iz 2000. godine otkrila je da nespavanje tijekom 24 sata smanjuje koordinaciju oko–ruka jednako kao i 0,1 posto alkohola u krvi. Posljedice nedostatka sna nakon 24 sata uključuju usporeno vrijeme reakcije, nerazgovijetan govor, smanjenu sposobnost donošenja odluka, oslabljeno pamćenje i koordinaciju, razdražljivost te slabiji vid i sluh, navodi Cleveland Clinic.
Što nakon 36, a što nakon 72 sata bez sna?
Nakon 36 sati u krvi se bilježe povišeni markeri upale, dolazi do hormonske neravnoteže i usporavanja metabolizma. Malo je istraživanja o tome što se događa nakon 72 sata, no poznato je da ljudi postaju anksiozni, depresivni, počinju halucinirati i imaju poteškoće s izvršnim funkcijama.
Istraživanje američkih liječnika pokazalo je da nedostatak sna povećava preopterećenost na poslu i broj liječničkih pogrešaka. Specijalizanti kirurgije u Izraelu pokazali su pojačanu impulzivnost, sporije kognitivne procese i smanjene izvršne funkcije nakon 26-satne smjene, pokazala je studija iz 2021. objavljena u časopisu Medical Education.
Nemojte stvarati “dug” u spavanju
Radnici u smjenama također su izloženi riziku jer često ne spavaju dovoljno, ne mogu uspostaviti rutinu spavanja i često moraju spavati tijekom dana, što nije prirodno za ljudski biološki ritam.
Ključno je znati da se nedostatak sna ne može jednostavno nadoknaditi kasnije. On je kumulativan, što znači da oni koji ne spavaju dovoljno stvaraju svojevrsni „dug sna“. Za svaki sat izgubljenog sna potrebno je punih osam sati sna za oporavak, upozorava Avidan.
Ograničavanje sna također je rizično: iako posljedice na sposobnost koncentracije mogu biti ozbiljne, ponekad ih sami ne primjećujemo – jednako kao što netko misli da je sposoban voziti iako je pod utjecajem alkohola. Ti ljudi ne znaju da se ne mogu dovoljno dobro fokusirati, kaže Cohen.
Vrisak.info
