Početak školske godine, novi razredi, učitelji i promjene u krugu prijatelja mogu biti izazovni i djeci i roditeljima. Iako roditelji često pokušavaju djecu motivirati razgovorima o učenju i školskim uspjesima, stručnjaci ističu da se djeca školi ne vesele samo zbog nastave.
Brooke Rose, terapeutkinja u centru Breathable Mental Health, ističe kako se djeca najčešće raduju prijateljima, odnosima s učiteljima kojima vjeruju, aktivnostima koje vole i osjećaju uspjeha.
Prema njezinim riječima, važno je da se dijete osjeća emocionalno sigurno, društveno povezano i sposobno. Upravo iz tih pozitivnih iskustava često proizlazi i veća motivacija za učenje.
Posjet školi prije početka nastave može pomoći
Za mlađu djecu, od prvašića do petaša, važni su rutina, igra, mašta i kvalitetan odnos s odraslima.
Dr. Kimberly Mosca savjetuje roditeljima da iskoriste dane otvorenih vrata i druge mogućnosti za upoznavanje škole prije početka nastave. Kratak obilazak škole ili novog razreda može smanjiti osjećaj neizvjesnosti i pomoći djetetu da prvi dan ne doživi kao potpuno nepoznato iskustvo.
Ako je moguće, roditelji s mlađom djecom mogu posjetiti i školsko igralište izvan nastave kako bi dijete prostor upoznalo kroz igru.
Umjesto pritiska – postavljajte poticajna pitanja
U jutarnjoj gužvi lako je razgovor svesti na oblačenje, doručak i polazak u školu. Ipak, stručnjaci savjetuju da roditelji pokušaju dan započeti pozitivnim pitanjem.
Primjerice:
- Čemu se danas veseliš u školi?
- S kim se danas nadaš igrati?
- Što bi danas volio naučiti?
Takva pitanja pomažu djetetu da pažnju usmjeri na nešto ugodno, čak i ako je riječ o maloj stvari.
@teachpeoplewithkindness #Ad This is such an easy way to make the first day of school FUN for your students!!🌈⭐️ Head to the link in my bio to grab your own Play-Doh compound just in time for the start of the school year! @Play-Doh @Hasbro Games #HasbroPartner ♬ original sound – Valentina ⭐️ Detroit Teacher
Važno je i nakon škole pokazati zanimanje za djetetovo iskustvo, a ne samo za ocjene. Umjesto pitanja “Jesi li dobio dobru ocjenu?”, roditelji mogu pitati što je bilo najsmješnije, koji je dio dana bio najbolji ili s kojim se izazovom dijete susrelo.
Na taj način dijete uči da škola nije samo mjesto ocjenjivanja, već prostor za učenje, druženje i osobni razvoj.
Stvorite male obiteljske rituale
Jednostavne obiteljske rutine mogu djeci pružiti osjećaj sigurnosti. To može biti zajednički međuobrok, kratka šetnja nakon večere ili razgovor o najboljem i najtežem dijelu dana.
Pomoći mogu i mali znakovi pažnje – poruka u kutiji za užinu, poseban pozdrav prije odlaska u školu ili omiljena pjesma u automobilu.
Roditelji mogu uključiti djecu i u donošenje nekih odluka. Neka sama izaberu ruksak, ukrase školski pribor ili sudjeluju u izboru užine. Takve sitnice mogu im dati osjećaj samostalnosti i uzbuđenja zbog nove školske godine.
Potaknite dobrotu i male činove hrabrosti
Autorica i bivša učiteljica Katie Wood predlaže da djeca svakoga dana imaju malu “misiju dobrote”. To može biti pozivanje drugog učenika na igru, pomoć kolegi ili jednostavan kompliment.
Roditelji na kraju dana mogu pitati i u čemu je dijete tog dana bilo hrabro. Hrabrost ne mora značiti nešto veliko – može biti dizanje ruke kada nisu sigurni u odgovor, razgovor s novim prijateljem ili pokušaj rješavanja teškog zadatka.
Takvi mali koraci mogu pomoći djeci da razviju otpornost i veće samopouzdanje.
Svako dijete treba drugačiji pristup
Stručnjaci upozoravaju da ne postoji univerzalan način pripreme za školu. Djeci koja imaju ADHD ili autizam, primjerice, može trebati više planiranja i predvidljivosti.
U takvim situacijama nije uvijek dobro forsirati uzbuđenje. Ako škola kod djeteta izaziva tjeskobu, korisnije može biti mirno i činjenično razgovarati o tome što ga očekuje.
Roditelji bi se trebali povezati s učiteljima prije početka nastave, razgovarati o djetetovim snagama i izazovima te pitati dijete postoji li nešto što bi željelo da učitelj zna o njemu.
Starija djeca posebno trebaju osjećaj pripadnosti
Kod starijih osnovnoškolaca situacija se mijenja. Pubertet, nova prijateljstva, veća školska očekivanja i pojačana svijest o tome kako ih drugi vide mogu dodatno otežati školsku svakodnevicu.
Zato je osjećaj pripadnosti posebno važan.
Roditelji mogu pomoći djeci da pronađu aktivnosti i društvo koje im odgovara – bilo da je riječ o sportu, dramskoj grupi, robotici, glazbi ili nekoj drugoj aktivnosti.
Važno ih je također učiti kako prepoznati zdrava prijateljstva. Jedna od korisnih metafora je “svijeća”: dobri prijatelji trebali bi pomoći da njihovo “svjetlo” jače sja, a ne ga stalno pokušavati ugasiti kritikama i omalovažavanjem.
Dajte im više samostalnosti
Kako djeca rastu, roditelji trebaju postupno povećavati njihovu autonomiju. Ako mogu sami odlučiti kada će napraviti zadaću ili koje će aktivnosti pohađati, razvijaju osjećaj odgovornosti i samopouzdanja.
Roditelji također mogu pomoći djeci da nauče sama razgovarati s učiteljima. Ako imaju pitanje o ocjeni ili nekom školskom problemu, bolje je pomoći im da sami postave pitanje nego odmah intervenirati umjesto njih.
Istodobno, važno je izbjegavati predavanja i osuđivanje. Djeca će se puno prije povjeriti roditelju koji ih sluša nego onome za koga očekuju kritiku.
@learningwithgabby getting involved will actually help you like being there #academics #college #studytok #toxicstudymotivation #StudyTips ♬ original sound – Gabriela 🤍
Srednjoškolcima treba pokazati smisao onoga što uče
U srednjoj školi identitet, budući ciljevi i neovisnost postaju sve važniji. Škola može postati zanimljivija kada tinejdžeri mogu povezati ono što uče s vlastitim interesima i budućnošću.
Roditelji im mogu pomoći da vide poveznicu između školskih predmeta i karijere, hobija, putovanja ili poduzetništva.
Izvannastavne aktivnosti, volontiranje, poslovi preko ljeta i drugi oblici angažmana također mogu biti važan dio školskog iskustva.
No, nije nužno da svaka aktivnost bude usmjerena prema izgradnji životopisa. Stručnjaci savjetuju da tinejdžeri imaju barem jednu aktivnost koju rade isključivo zato što u njoj uživaju.
Neuspjeh ne mora biti presuda
Loša ocjena, neuspjela audicija ili neki drugi neuspjeh ne bi trebali postati razlog za osudu djeteta.
Umjesto pitanja “Zašto to nije uspjelo?”, roditelji mogu pitati: “Što si iz ovoga naučio?”
Takav pristup pomaže djeci i tinejdžerima da neuspjeh dožive kao problem koji mogu razumjeti i riješiti, a ne kao dokaz da nisu dovoljno dobri.
Na kraju, stručnjaci ističu kako cilj nije da djeca svakoga jutra budu oduševljena odlaskom u školu. Kao i odrasli, i djeca će imati dobre i loše dane.
Najvažnije je pomoći im da razviju otpornost, samopouzdanje i osjećaj pripadnosti koji će im omogućiti da lakše prođu kroz teške trenutke.
Roditeljski stav pritom ima veliku ulogu. Kada roditelji školu predstavljaju kao mjesto prilika, učenja, prijateljstva i razvoja, a ne samo obveza i ocjena, veća je vjerojatnost da će i djeca izgraditi zdrav odnos prema školi.
Vrisak.info
