Većina roditelja ima isti, prirodan poriv, zaštititi svoje dijete, voditi ga i olakšati mu život. No negdje na tankoj liniji između brige i kontrole granice se lako zamagle. Ono što počinje kao pažnja može se neprimjetno pretvoriti u stalno uplitanje, donošenje odluka umjesto djeteta i spašavanje iz svake neugodne situacije.
Iako se na prvi pogled čini da je za dijete dobro opskrbljeno, ono pritom gubi prostor za samostalno razmišljanje, učenje na pogreškama i osobni razvoj. Znakovi pretjeranog roditeljstva često su suptilni i skriveni u svakodnevnim navikama, pa ih je u užurbanom obiteljskom životu lako previdjeti.
Rješavanje problema umjesto djeteta
Jedan od najočitijih znakova pretjeranog roditeljstva jest navika da se prebrzo uskače u rješavanje djetetovih problema. Dijete zaboravi domaću zadaću, ostavi bocu s vodom kod kuće ili se posvađa s prijateljem, a roditelj odmah pokušava popraviti situaciju. U tom trenutku to može djelovati kao odgovoran i brižan potez.
Međutim, kada djecu stalno spašavamo, oduzimamo im priliku da nauče nositi se s neugodnostima, razočaranjima i malim neuspjesima. Djeci je potreban prostor da se ponekad i sama snađu jer se upravo tako razvijaju prosudba, otpornost i samopouzdanje.
Oduzimanje prava na odluku
Pretjerano roditeljstvo često se vidi u svakodnevnim odlukama koje se nikada ne prepuštaju djetetu. Što će odjenuti, koji će hobi izabrati, kako će spakirati školsku torbu, s kime će se družiti, što će jesti. Kada roditelj kontrolira previše takvih izbora, dijete može djelovati poslušno, ali ispod te prilagodbe često se kriju neodlučnost, tjeskoba i ovisnost o roditelju.
Dijete koje ne dobije priliku donositi odluke primjerene svojoj dobi može odrasti u osobu koja sumnja u vlastitu prosudbu. Samostalnost se ne razvija odjednom, već postupno, kroz niz malih, svakodnevnih odluka.
Strah od pogrešaka
Sva djeca griješe. Zaboravljaju stvari, prolijevaju piće, gube predmete, nešto slome ili jednostavno ne uspiju u onome što su naumila. To je prirodan dio odrastanja. No u pretjeranom roditeljstvu čak se i male pogreške doživljavaju kao problem koji treba odmah riješiti. Roditelj prebrzo reagira, previše brine ili pokušava spriječiti svaki propust. Djeca kojoj nije dopušteno griješiti često počinju razvijati strah od pogrešaka. Umjesto da nauče kako ih ispraviti, uče ih izbjegavati, a taj ih strah može pratiti kroz školu, odnose i kasniji život, prenosi Index.hr.
Pretjerana zaštita kao pritisak
Pretjerano roditeljstvo ne mora uvijek izgledati strogo. Ponekad se prikazuje kao velika posvećenost djetetu, kroz stalno provjeravanje, podsjećanje i nadziranje. No ispod takve brige dijete može osjećati pritisak da mora udovoljavati i stalno biti “dobro”. Ono što je počelo kao zaštita s vremenom se može doživjeti kao manjak povjerenja. Djeca to jasno osjećaju, pa mogu prestati preuzimati inicijativu, izražavati mišljenje ili vjerovati vlastitim instinktima jer imaju dojam da netko drugi upravlja njihovim životom.
Vrisak.info
