Odrastanje tijekom 1970-ih i 1980-ih oblikovalo je generaciju poznatu po snalažljivosti i otpornosti. Djeca su tada provodila dane vani, bez stalnog nadzora i tehnologije, vraćajući se kući tek u sumrak.
Nestrukturirana igra, vožnja bicikla, smišljanje vlastite zabave i roditeljsko “nađi si nešto za raditi” učili su ih samostalnosti. Dosada nije bila problem koji rješavaju roditelji, nego poticaj da djeca sama nešto osmisle.
Upravo je ta sloboda, piše Your Tango, razvijala kreativnost, snalažljivost i sposobnost rješavanja problema. Zato se za odrasle koji su odrastali 70-ih i 80-ih često kaže da se ne “zalede” kada im nitko ne kaže što trebaju napraviti sljedeće.
Bili su slobodni preuzimati rizik
Odrastanje je uključivalo penjanje na opasno visoka stabla, skakanje u vodu nepoznate dubine, vožnju bicikla bez kacige, pa čak i igranje s petardama. Nije bilo “helikopterskih roditelja” ni stalnih upozorenja. Svaka ogrebotina, slomljena kost ili manja nezgoda naučila je živčani sustav važnu lekciju.
Istraživanja iz razvojne psihologije pokazuju da djeca koja u igri doživljavaju fizički rizik razvijaju bolju procjenu prijetnji i imaju nižu razinu anksioznosti kasnije u životu. Njihov je mozak naučio razlikovati stvarnu opasnost od upravljivog rizika kroz iskustvo, a ne zato što bi odrasla osoba uskočila da ih spasi. Zato će pripadnici te generacije u kriznim situacijama često ostati smireni i usredotočiti se na rješenje dok drugi paničare.
Bili su prepušteni vlastitim mislima
Za razliku od današnjih generacija, djeca 70-ih i 80-ih razumjela su vrijednost samoće. Provodili su sate sami u svojim sobama, slušajući albume od početka do kraja ili pokušavajući snimiti omiljenu pjesmu s radija bez voditeljevog glasa. Ležali bi na travi s prijateljima ne radeći ništa posebno ili bi sami istraživali svijet oko sebe.
Nisu bili usamljeni, već su se naučili osjećati ugodno u tišini. Poznata studija u kojoj su sudionici radije birali blage elektrošokove nego da 15 minuta sjede sami sa svojim mislima zvuči smiješno generaciji koja je cijenila tišinu. Nisu “skrolali” – razmišljali su, sanjarili i obrađivali svoje dojmove.
Morali su stvarati nešto ni iz čega
Iako izravne usporedbe među generacijama nisu provedene, sve veći broj istraživanja sugerira da su starije odrasle osobe generalno manje tjeskobne od mlađih generacija odraslih u svijetu stalne digitalne stimulacije.
Odrastanje prije nego što je svaki trenutak tišine bio ispunjen bukom naučilo ih je da dosada nije izvanredno stanje. Zbog toga i danas mogu strpljivo čekati u dugim redovima ili se voziti u tišini bez osjećaja nervoze. Ne boje se neugodne tišine i ne paničare ako zaborave slušalice kod kuće.
Morali su čekati na stvari
Nedostatak trenutnog zadovoljstva oblikovao je ovu generaciju na suptilne načine. Nije bilo maratonskog gledanja serija; omiljena emisija prikazivala se jednom tjedno, ako je uopće bila na jednom od tri dostupna kanala. Glavnu riječ o programu imao je otac.
Fotografije su se snimale na film, nosile na razvijanje i čekale danima, bez mogućnosti pregleda ili popravka. Telefonski brojevi pamtili su se napamet, a prijatelje se zvalo nasumce, nadajući se da su kod kuće.
Istraživanja o odgođenom zadovoljstvu pokazuju da je učenje čekanja i toleriranja frustracije povezano s boljom kontrolom impulsa i emocionalnom regulacijom. Zato pripadnike ove generacije trenutno zadovoljstvo rijetko ispunjava; naučeni su da većina vrijednih stvari zahtijeva vrijeme.
Vjerovalo im se da će se snaći
Djeca su ujutro izlazila iz kuće s jednim pravilom: “Budi doma prije nego što se upale ulična svjetla.” Nije bilo provjeravanja, praćenja lokacije ni nadzora. Većinu dana roditelji nisu točno znali gdje su im djeca. Sami su išli u školu, sami se vraćali i ulazili u praznu kuću nakon nastave.
Nije bilo stalnog nadzora, ali postojalo je očekivanje. Roditelji nisu bili prijatelji, već autoritet koji je vjerovao u sposobnost svoje djece. Morali su sami procjenjivati situacije i donositi odluke bez intervencije odraslih. Zbog toga danas mogu kritički razmišljati bez stalnog usmjeravanja ili potvrde. Preživjeli su djetinjstvo koje bi danas izazvalo čuđenje, ali ih nije slomilo, već ojačalo i pripremilo za život.
Vrisak.info
