Normalno je da vam se ne sviđaju baš svi prijatelji vašeg djeteta i važno je djeci dati prostor da istražuju različita prijateljstva. No ponekad nije riječ samo o tome da vam se neki prijatelj ne sviđa, nego odnos postane nezdrav i štetan.
Roditeljima u takvoj situaciji često nije lako procijeniti kako reagirati i trebaju li se uopće uključiti. Takva prijateljstva mogu loše utjecati na djetetovu emocionalnu i društvenu dobrobit, a stručnjaci savjetuju kako prepoznati problem i kako mu pristupiti, piše Parents.com.
Što je toksično prijateljstvo?
Emily Zeller, obiteljska i bračna terapeutkinja, opisuje toksičnog prijatelja kao osobu koja se “stalno ponaša tako da vaše dijete iscrpljuje, manipulira njime ili mu nanosi štetu – emocionalnu, društvenu, pa čak i fizičku”. Prema Zeller, takve odnose obilježavaju prepoznatljivi obrasci nezdravog ponašanja.
To uključuje stalnu negativnost, poput omalovažavanja djeteta, ismijavanja ili ponašanja zbog kojeg se osjeća manje vrijedno. Tu su i kontrola i posesivno ponašanje, primjerice kad prijatelj određuje s kim se dijete smije družiti ili se pretjerano ljuti ako vrijeme provodi s drugima.
Česte su i drame te manipulacija, koje se mogu vidjeti kroz nametanje osjećaja krivnje, širenje glasina ili nekakve “testove” odanosti. Takva prijateljstva često su jednostrana, što znači da toksični prijatelj samo uzima, a ništa ne vraća. Tu je i vršnjački pritisak koji dijete gura prema rizičnim ponašanjima, poput uzimanja opojnih sredstava, bježanja iz škole ili zlostavljanja drugih.
Znakovi da je dijete u toksičnom prijateljstvu
Nije uvijek lako primijetiti da je dijete u toksičnom prijateljstvu jer djeca često nemaju riječi kojima bi objasnila što proživljavaju, a ponekad ni sama ne razumiju do kraja što im se događa. “Djeca ne znaju uvijek reći: ‘Nešto u tom odnosu nije u redu’, ali puno toga možete vidjeti po njihovu ponašanju i raspoloženju”, objašnjava Cheryl Groskopf, terapeutkinja iz Los Angelesa specijalizirana za anksioznost, traumu i privrženost.
Prema Groskopf, ako se vaše dijete počne ponašati drukčije nego inače – postane tiše, napetije ili se povlači od ljudi kojima je prije vjerovalo – to može biti znak da nešto nije u redu. Korisno je promatrati i kako se ponaša nakon što provede vrijeme s prijateljem za kojeg sumnjate da loše utječe na njega. “Promatrajte kako se dijete ponaša nakon druženja s tim prijateljem. Je li iscrpljeno? Razdražljivo? Tužno? To su važni znakovi”, kaže Groskopf.
Kako razgovarati s djetetom o problematičnom prijatelju
Kao što djetetu može biti teško prepoznati toksično prijateljstvo, često mu je teško i govoriti o tome. Groskopf savjetuje da pritom ne nastupate previše burno. “Koliko god to bilo primamljivo, nemojte odmah uskočiti u ulogu strogog roditelja i početi blatiti tog prijatelja”, kaže ona. “Time ćete dijete samo još više gurnuti prema njemu.”
Umjesto toga, preporučuje da budete znatiželjni i smireni. Predlaže pitanja poput: “Osjećaš li se sigurno biti ono što jesi kad si s njim?” ili “Što se dogodi kad se ne slažete? Smiješ li reći što misliš?”. Možete ga pitati i kako se osjeća kad je u blizini te osobe. “Cilj nije zalijepiti prijatelju etiketu, nego pomoći djetetu da prepozna kad mu nešto ne odgovara”, ističe Groskopf.
Ako dijete ne vidi problem
Moguće je da vaše dijete, unatoč vašim pokušajima, jednostavno ne vidi koliko je to prijateljstvo nezdravo. Zeller kaže da je bolje ne proglašavati tog prijatelja “lošim”, nego pokušati drukčije. Postavljajte otvorena pitanja, poput: “Kako se osjećaš kad si s tom osobom?”. Potaknite dijete da samo prepozna obrazac, primjerice rečenicom: “Primijetila sam da si često potišten nakon druženja s njim. Imaš li i ti takav dojam?”.
Vlastitim primjerom pokažite kako izgledaju zdravi odnosi i što znače poštovanje, povjerenje i uzajamna briga u prijateljstvu. Umjesto da tražite da odmah prekine odnos, dajte mu prostor da samo dođe do zaključka i pomozite mu da postavi zdravije granice. Nemojte prijateljstvo braniti na silu jer to najčešće izazove kontraefekt i gurne dijete u obrambeni stav.
Kada potražiti stručnu pomoć
Ponekad, unatoč svoj želji i trudu, roditelji ne mogu sami djetetu pružiti svu potrebnu podršku. Tada pomoć stručnjaka može napraviti veliku razliku. Prema Zeller, licenciranog terapeuta ili školskog psihologa treba potražiti ako su se djetetovo raspoloženje ili ponašanje znatno pogoršali ili ako u tom odnosu ima zlostavljanja, opojnih sredstava ili drugih rizičnih ponašanja.
Groskopf savjetuje da ne čekate da problem eskalira, nego da reagirate na vrijeme. Obratite se pedijatru ili terapeutu na prvi znak da takvo prijateljstvo utječe na mentalno zdravlje vašeg djeteta. “Terapeut može pomoći djetetu da shvati što se događa u tom prijateljstvu, kako se izboriti za sebe i postaviti granice, a da se pritom potpuno ne zatvori.”
Vrisak.info
