Mnogi se roditelji osjećaju tjeskobno i nesigurno u vlastite odgojne sposobnosti. Dok su neki odrasli uz roditelje koji su im bili uzor, drugi dolaze iz disfunkcionalnih obitelji i odlučni su da će svoju djecu odgajati drukčije. Ta je odluka hvalevrijedna, ali i iznimno zahtjevna.
Kako s pouzdanjem odgajati dijete ako nemate model koji biste mogli slijediti u trenucima stresa i sumnje? Upravo se s tim unutarnjim sukobom bore mnogi roditelji za YourTango objašnjava klinička psihologinja Samantha Rodman Whiten.
Koliko god se trudili, ponekad ponavljamo greške svojih roditelja
Mnogi roditelji svjesno žele odgojiti snažno i samopouzdano dijete, no jedini model koji im se prirodno javlja upravo je onaj disfunkcionalni koji su i sami iskusili.
Primjerice, majka koja je odlučila da nikada neće vikati na svoju djecu uspijeva se držati te odluke, sve dok njezina trogodišnja kći ne postane prkosna. Kada povisi glas i na djetetovu licu vidi strah, osjeća se slomljeno i neuspješno. Shvaća da čak ni brojne knjige o nježnom roditeljstvu nisu bile dovoljne da nadvladaju instinktivnu reakciju koju je usvojila u djetinjstvu.
Slično je i s ocem koji želi biti blizak sa sinom jer je njegov otac bio emocionalno odsutan. Kada provodi vrijeme nasamo s djetetom, osjeća nelagodu i ne zna kako uspostaviti povezanost. Ili kada supruga predloži zajedničke aktivnosti, reagira ljutito i opravdava se poslom. Duboko u sebi zna da se jednostavno ne zna povezati.
Isto vrijedi i za ženu čija je majka uvijek favorizirala brata. Obećala si je da će svoju djecu voljeti jednako, ali primjećuje da više uživa u vremenu sa sinom nego s kćeri. Iako sebi objašnjava da je kći “zahtjevnija”, u sebi osjeća sumnju – bi li bilo drugačije da je i sama imala iskustvo bezuvjetne roditeljske ljubavi?
U svim primjerima koje je psihologinja izdvojila roditelji se iskreno trude, ali osjećaju da ne uspijevaju. Sama spoznaja o povezanosti sadašnjeg ponašanja i iskustava iz djetinjstva već je velik korak prema promjeni jer svijest o problemu omogućuje izbor drukčijeg puta.
Kako promijeniti automatske reakcije?
Kada prepoznate da su vaše reakcije automatske i ne odražavaju vrijednosti kojima težite, postavlja se pitanje što dalje? Terapija može biti iznimno korisna u učenju novih obrazaca reagiranja. Uz to, korisno je čitati literaturu o roditeljstvu, razgovarati s prijateljima i uključiti se u grupe podrške gdje ćete shvatiti da niste sami u svojim borbama.
Ponekad je dovoljno promatrati pozitivan uzor u svojoj okolini čijem se načinu komunikacije i pristupu djetetu divite. Promatranjem i primjenom sličnih metoda stvara se novi, zdraviji obrazac ponašanja.
Prepoznajte svoje okidače
Rad s terapeutom ili vođenje dnevnika može pomoći u razumijevanju što pokreće najburnije reakcije. Razmislite o tome zašto su neki dani bili bolji od drugih.
Ako patite od depresije, tjeskobe, PTSP-a ili drugih poteškoća, stručna pomoć može biti ključna. Terapija i lijekovi mnogima su donijeli stabilnost i jasnoću potrebnu da se izgradi novi pristup roditeljstvu.
“Nije lako promijeniti svoje automatske roditeljske postavke, ali to se može učiniti i jedno je od najvrjednijih postignuća koje možete ostvariti u životu”, ističe psihologinja.
Put promjene počinje iskrenošću prema sebi. Introspekcija, pisanje dnevnika, razgovori i terapija, sve su to alati koji mogu pomoći. Najvažniji korak jest priznati sličnost s vlastitim roditeljima, koliko god to bilo teško. Upravo ta spoznaja označava početak promjene jer svijest o obrascu daje mogućnost izbora.
Vrisak.info
