Odrastanje uz roditelja koji je zaokupljen isključivo sobom može ostaviti duboke emocionalne ožiljke. Takvi roditelji često ne prepoznaju potrebe svoje djece, umanjuju njihove osjećaje i očekuju stalno divljenje.
Stručnjaci ističu da je to oblik emocionalnog zlostavljanja koji se najčešće prikriva iza “roditeljske brige”, a zapravo dijete uči da su njegove emocije manje važne.
Ako ste u djetinjstvu često čuli određene fraze, možda ste i sami odrasli uz narcisoidnog i egocentičnog roditelja, piše YourTango.
“Tako si dramatičan/dramatična”
Najčešća taktika egocentričnih roditelja jest umanjivanje osjećaja i potreba svoje djece. Takvo ponašanje često uključuje tzv. gaslighting, odnosno oblik emocionalne manipulacije u kojem vas pokušavaju uvjeriti da pretjerujete. Kad dijete na kraju pokaže emocije, roditelji se postavljaju kao žrtve.
“Ti si kriv/kriva za to”
Roditelji zaokupljeni sobom rijetko priznaju vlastite pogreške. Umjesto toga, krivnja se prebacuje na dijete, kroz rečenice poput: “Natjerao/la si me da to učinim.” Ova dinamika poznata je u psihologiji kao prebacivanje krivnje i česta je u obiteljima s narcisoidnim obrascima ponašanja.
“Ne sada, zauzet/zauzeta sam”
Egocentričnost se ne mora uvijek očitovati kroz otvoreno zlostavljanje. Ponekad se vidi u stalnom zanemarivanju dječjih potreba. Primjerice, roditelj koji radije izlazi s prijateljima nego da prisustvuje djetetovoj školskoj priredbi šalje jasnu poruku: dijete nije prioritet.
“Znam da ti je to trebalo, ali…”
Ovakve fraze otkrivaju roditelja koji vlastite želje stavlja ispred djetetovih potreba. To može uključivati ignoriranje važnih pitanja poput zdravlja, obrazovanja ili emocionalne podrške. Iako je danas ovakvo ponašanje sve rjeđe, posljedice koje ostavlja na djecu traju godinama.
“Jadan/jadna ti!”
Ova fraza postala je prepoznatljiva po liku Livije Soprano, koja bi je sarkastično upućivala Tonyju svaki put kad bi je suočio s njezinim ponašanjem. Takav izraz omalovažavanja koristi se kako bi se umanjila tuđa bol i preusmjerila odgovornost. U stvarnom životu to često poprima oblik ciničnih komentara poput: “Da, život ti je baš težak, zar ne?”.
“A što je sa mnom?”
Egocentrični roditelji svaku situaciju pretvaraju u priču o sebi. Bez obzira na okolnosti, njihova potreba za pažnjom i kontrolom uvijek je u središtu. Ako ih pokušate suočiti s time, često će se postaviti kao žrtve, što je emocionalno iscrpljujuće za dijete.
“Stvarno si sebičan/sebična”
Ironično, ovakve optužbe najčešće dolaze upravo od onih koji su doista sebični. U psihologiji se to naziva projekcija, točnije mehanizam obrane u kojem osoba drugima pripisuje vlastite negativne osobine.
“To je tvoj problem”
U zdravoj obitelji roditelji su oslonac, ali sebični roditelji se od problema svoje djece distanciraju. Nerijetko uživaju u statusu „roditelja”, ali izbjegavaju emocionalnu odgovornost. Time dijete uče da ne može računati na njihovu podršku.
“Duguješ mi”
Ovakvi roditelji doživljavaju roditeljstvo kao transakciju. Podsjećat će dijete na sve čega su se navodno morali odreći, koristeći krivnju i sram kako bi ga zadržali pod kontrolom. U njihovim očima, ljubav se mora zaslužiti poslušnošću.
“Nikad ništa ne napravim kako treba”
Kada se suoče s vlastitim propustima, egocentrični roditelji često se pretvaraju u žrtve. Umjesto da priznaju odgovornost, oni optužuju dijete što ih je uopće suočilo s problemom. Takva reakcija tjera dijete da se ispriča i povuče, čime roditelj ponovno preuzima moć.
“Zašto ne možeš biti kao…?”
Usporedbe s drugima klasičan su znak narcisoidnog ponašanja. Roditelji koji to čine koriste usporedbu kao alat kontrole jer im dijete nikada ne može biti dovoljno dobro.
Takve rečenice razaraju samopouzdanje i potiču osjećaj bespomoćnosti.
Vrisak.info
