Za srećom se ne traga, sreća se živi!

Oblak iz kojeg teku kapi sreće, Sunce čije zrake, kao valovi, nanose more pozitivne energije i vjetar koji puše samo u smjeru veselja – zar postoji takvo što? Zar ima smisla nadati se da će sreća kao vjetrom donešena zakucati na prozore naših života?

Baš kao što gladan lav vječito traga za antilopom, tako i čovjek traži svoj plijen-sreću. Sreću, koja je cilj i želja svakoga čovjeka. Nekada je tražena na krivim mjestima,a kod nekih je pojam sreće krivo protumačen.

Samim rođenjem naša je duša sistematizirana kao stroj u koji su već ugrađeni: vrline-mane; sreća-tuga; ljubav-mržnja. Sve je to ugrađeno u sustav naših duša već od samog rođenja. Samo je bitno što ćemo od toga izabrati i što ćemo od toga živjeti-sreću ili tugu…Zvuči nevjerojatno, da! Mogućnost da izaberemo hoćemo li biti sretni ili tužni. Jer eto, ljudi ipak radije vjeruju u onaj oblak iz kojeg teku kapi kiše; Sunce koje grije pozitivom; vjetar koji raspuhuje veselje.

Ljudi radije vjeruju u to jer, ako nisu sretni, za to mogu okriviti taj oblak, Sunce ili vjetar. A ako ‘pak prihvate da je sreća već ugrađena u sustav naših duša; da je sreća već u nama samima, u tom slučaju se ipak moraju malo potruditi da se otkrije ta sreća koja je u duši; potruditi se da prodiše i oživi. A truditi se – to je teško.

Lakše je vjerovati da je sreća negdje negdje iza nas i kriviti ju što nikako da pohrli u naš zagrljaj, u naše živote. Lakše je tako, da. Ali nije tako! Hej, nije tako! Sreća je svaki darovani osmijeh, svako učinjeno dobro djelo,svaki iskreni zagrljaj, svaka nježna riječ, svaki čvrsti stisak ruke. Sreća je odluka!

Promijenimo li način gledanja na život, izbacimo li crninu iz hodnika svojih misli i uplovimo li sa osmijehom u olujno more, nijedan nas strah neće pokolebati. Sreća je izbor, sreća je odluka! Sreća se može usporediti sa virusnom česticom. Virus je, naime čestica koja je živa samo kada se nalazi u živoj stanici. Tada se tek smatra živom, postojanom. Tako je i sa srećom-živa je, postojana samo onda kada se nađe u tijelu koje joj je spremno udahnuti dah života. Dakle, sreća je od našeg rođenja ugrađena u sustav naše duše, ali živa je tek kada tijelo tako odluči.

Zato, čovječe oživi sreću koja stanuje u tvojoj duši, udahni joj dah života i neka živi punim plućima crtajući nam osmijehe na lica. I ne zaboravi – za srećom se ne traga, sreća se živi.

Danijela Zovko/Vrisak.info