Ostavkom Fahrudina Radončića na dužnost državnog ministra sigurnosti počelo je urušavanje „bošnjačke političke reprezentacije“. Riječ je o proces koju je počeo tek nedavno a vjerojatno će završiti padom Vlade Kantona Sarajevo – svetog grala bošnjačkih političkih elita.
Piše: Jurica Gudelj|Dnevnik.ba
Da između Fahrudina Radončića i Bakira Izetbegovića, predsjednika SBB-a odnosno SDA, nema neke pretjerane ljubavi opće je poznata činjenica. Što više, riječ je o ljutim političkim protivnicima koji se bore za naklonost bošnjačkoga naroda. Stranke koje vode su zapravo dvije najjače narodnjačke stranke u bošnjačkom političkom korpusu i prirodno je da se bore za gotovo isto biračko tijelo. Osnovna razlika između SDA i SBB-a je da se stranka Fahrudina Radončića snažno zalaže za euroatlantske integracije Bosne i Hercegovine i želi zemlju snažno voditi ka Zapadu.
I SDA ima slične proklamirane vrijednosti, ali istovremeno stranka Bakira Izetbegovića njeguje snažne veze s islamskim svijetom, a na Tursku i njenog predsjednika Recepa Erdogana počesto gleda kao na svoga pokrovitelja i zaštitnika.
To im je glavna razlika. Također, SDA malo više naginje klerikalizmu, dok se SBB nedvojbeno zalaže za sekularno društvo ali i nacionalnu emancipaciju Bošnjaka u BiH.
Radončić je zapravo i temeljio svoj politički uspon na žestokom kritiziranju SDA i obitelji Izetbegović. Sredstva kojima se koristio bila su beskrupulozna. U naponu rata između dvojice lidera sa stranica Avaza svakodnevno su prozivani dužnosnici SDA, svašta je izrečeno o Bakiru Izetbegoviću i činilo da se dvojica lidera nikad neće moći pomiriti. Naravno, ni SDA nije ostala dužna – Radončić i danas tvrdi da su mu upravo iz ove stranke montirali sudske procese. U suštini, riječ je o sukobu tako dubokom da se malo tko i sjeća kako je započeo ali što mu je cilj – političko uništenje protivnika.
Ipak, nakon posljednjih izbora, na kojima SBB nije ostvarila dobar rezultat, Radončić zajedno s Izetbegovićem i Željkom Komšićem formira „bošnjačku političku reprezentaciju“ koja treba zastupati interese Bošnjaka na državnoj razini, ali i na razini Federacije BiH.
Istovremeno, jedan od ciljeva formiranja ove reprezentacije je bio i da se vlast u Kantonu Sarajevo izbije iz ruku Naše stranke, SDP-a i Naroda i pravde s kojima su vlast tad tvorile upravo SBB i DF.
Radončić je tad pristao na suradnju s SDA u KS pod egidom formiranja spomenute reprezentacije koja je trebala „braniti Bosnu i Bošnjake“ na državnoj razini. Tako je postao državni ministar sigurnosti. Jedan od njegovih prvih ciljeva je bila borba protiv nelegalnih migracija. Htio je legalno deportirati migrante u zemlje njihova porijekla i tu je odmah naišao na nepremostivu prepreku.
Naime, pokazalo se kako SDA zapravo ne želi da se migranti deportiraju natrag odakle su došli.
„Tražio sam da migrantsku krizu riješimo legalnim, naglašavam, legalnim deportacijama i da sam na ovom mjestu spomenuo da imamo problem s Pakistanom i njegovom ekselencijom (veleposlanikom Pakistana) u Sarajevu koji nam ne želi pomoći da deportiramo više od 9.500 migranata (iz Pakistana) koji su ogromni sigurnosni rizik. Imali smo situaciju da je tada predsjedatelj Predsjedništva gospodin Džaferović, pa ministrica vanjskih poslova (Bisera Turković) primila tog ambasadora, ogradili se od mene kao ministra sigurnosti i mog plana. U svakoj normalnoj zemlji već tada bi svaki ministar sigurnosti podnio ostavku, zato što predsjedatelj odnosno šef države staje na stranu jednog ambasadora, a da nije saslušao argumente Ministarstva sigurnosti. Ja sam zaista tada rekao i upoznao neke ljude da ćemo se mi povući iz Vijeća ministara. To nisam (do danas) uradio iz prostog razloga što sam čekao da se završe dvije stvari: da se završi vrijeme pandemije i da Ministarstvo sigurnosti dobije svog zamjenika kako ne bi bio pravni diskontinuitet“, pojasnio je Radončić.
Drugi je pak razlog brutalan pritisak koji SDA vrši na bh. pravosuđe kako bi se zataškala afera „Respiratori“ i kako bi se od sudskog procesa zaštitilo predsjednika Vlade FBiH Fadila Novalića.
No, to su samo formalni razlozi.
Stvarni razlozi ovakvih poteza Fahrudina Radončića kriju se u njegovoj želji da repozicionira SBB nakon debakla na posljednjim izborima. Naime, Radončić vrlo dobro zna kako svaka bošnjačka stranka koja stupi u savez s SDA naposljetku jednostavno propadne. DF je već propao, Stranke za BiH više nema, SDP se jedva spasio propasti, manje stranke više nitko ni ne pamti… Toga je Radončić bio duboko svjestan od prvog dana i zapravo je samo čekao svoj trenutak kako bi „otkačio“ Izetbegovića.
Stoga je sada pravo pitanje: hoće li Radončić oboriti i Vladu Kantona Sarajevo? Onaj tko drži Sarajevo, taj drži i novac i upravo zbog tog se tako snažno lome koplja na bošnjačkoj političkoj sceni.
„Što se tiče Vlade u Tuzlanskom i Sarajevskom kantonu one su za sada stabilne“, pojasnio je.
Dakle, samo je pitanje trenutka kad će postati „nestabilne“.
Radončić je izgleda naučio lekciju drugih stranaka koje su se ugušile u zagrljaju SDA i još uvijek vješto izbjegava postavljene „zamke“. S druge strane, Izetbegović sve više i više skraćuje manevarski prostor za SDA.
Pored suradnje s HDZ-om i SNSD-om, koja je nije posljedica ničije želje, nego je uvjetuje ustavna arhitektura Bosne i Hercegovine, SDA više zapravo nema nikakav koalicijski potencijal. Malo koja politička opcija je voljna surađivati s SDA.
Preostao im je još samo DF, koji je svakako u posljednjem izbornom ciklusu SDA i stvorila. Predstojeći lokalni izbor bit će važan test raspoloženja bošnjačkog biračkog tijela i uskoro će se vidjeti jesu li birači prepoznali Radončićeve poteze.
Rat između Radončića i Izetbegovića nikad nije ni prestao, samo se vodio „nekim drugim sredstvima“. Izgleda kako se Radončić „pregrupirao“ nakon izbornoga debakla i kako je sada spreman za novu rundu okršaja s Izetbegovićem i SDA.
Vrisak.info
