Kristijan Sedak magistar je komunikologije te doktorand Poslijediplomskog studija informacijskih i komunikacijskih znanosti pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radi na Odjelu za komunikologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta, a svoje iskustvo prikupljao je kroz političko obrazovanje i sportski PR diljem Europe.
Jedan je od pokretača Škole javnih nastupa i prezentacijskih vještina Sveučilišta u Zagrebu, Govorničke škole u Crikvenici i Govorničke akademije Demosten.
Kako će se postaviti kandidati SDP-a, HDZ-a, Možemo i ostalih stranaka nakon smrti Milana Bandića?
Već su pokazali da su malo izgubljeni. Naravno da su pripremali i planirali jednu vrstu kampanje koja je sada izgubila smisao. Kampanja i bilo kakva politika imaju smisla kada se pokazuju i ističu te razlike, pa su onda često to one kampanje kada imamo nekog favorita koji je na vlasti. Postoje dvije vrste kampanja, ako si na vlasti onda je to takozvana „idemo dalje, sve je u redu“ , a kada krećeš iz oporbe onda je uvijek to zahtijevanje nekakvih promjena. Sada je očito da će do promjena doći i kandidati u toj svojoj izgubljenosti su počeli dosta bezglavo napadati jedni druge i manje isticati program. Ono što još uvijek traje je to natjecanje među njima u kojem se natječu tko je manje surađivao sa Milanom Bandićem, i tko mu je bio manje blizak. Mogu reći da je to doista neugodno gledati. Pitanje je kako se ograditi od Milana Bandića i svega negativnog što je predstavljao, a opet ne uvrijediti njegove birače jer su oni njihova nada. Biračima bi se rado dvorili, ali ono čega nisu svjesni je to da nema čarobne formule i da je to jedna heterogena skupina.
Kad ste spomenuli birače, tko bi mogao dobiti Bandićeve glasove?
Nema te stranke, niti platforme koja bi mogla dobiti Bandićeve glasače u cijelosti. Ja mogu samo nabrojati neke izazove tog heterogenog biračkog tijela.
Saborska zastupnica koja predstavlja albansku, bošnjačku, crnogorsku, makedonsku i slovensku manjinu, Ermina Lekaj Prljaskaj, je povodom Bandićeve smrti izjavila da je umro najveći prijatelj albanskoga naroda. U tom heterogenom biračkom tijelu, ja bih rekao, su ljudi koji su vezani za grad Zagreb, koji su Bandiću i inače bili vrlo motivirani izaći na izbore i glasovati. Tu imate i birače vezane za Bosni i Hercegovinu. Moramo znati da 75% hrvatskog biračkog tijela u jednom dijelu vuče porijeklo i korijene iz druge domovine, iz Bosne i Hercegovine. To postavlja i prvoklasna politička pitanja u kampanji 2000. godine kada je bila „hajka“ na Hercegovce, ali i sada je to pokušala Mirela Holy staviti u prvi plan, i to je nešto što može iritirati ostatak biračkog tijela, pa će sigurno biti teško nekome tako pridobiti birače. Mislim da nitko ne može pridobiti to biračko tijelo tako da ističe svoje porijeklo ili nešto slično, jer će to izazvati određene negativne konotacije. Ali, ako će se zalagati za pojedine vrijednosti koje Hercegovina dijeli, kao što su obitelj, požrtvovan rad, vjera , međusobna povezanost, onda bi se mogli pridobiti ti glasači. Moramo biti svjesni da je Bandić iza sebe imao i romsku nacionalnu manjinu koja je vrlo homogeno glasovala za njega i teško da će to privući Hrvatska demokratska zajednica ili Domovinski pokret.
Kako će izgledati kampanje i strategije HDZ-a, SDP-a i ostalih stranaka?
Teško mi je procijeniti kako će izgledati njihova kampanja jer ne donose svi, u ovim situacijama, racionalne odluke, ali ono što je važno u toj situaciji je napraviti nova ispitivanja tržišta i vidjeti za pojedine socio – demografske skupine koje su to teme, pitanja i njihova strahovanja koja ih muče i ponuditi odgovore na ta pitanja u nadi da će se i privući određeno biračko tijelo. Tih istraživanja još nemamo , imat ćemo ih uskoro pa vjerujem da ćemo u tom smislu imati prilagođavanje različitih poruka.
Tko su favoriti za ulazak u 2. krug za gradonačelnika Zagreba?
U ovom trenutku, kad je sve poljuljano i zamutila se voda, teško je to reći, ali zasigurno stranke i općenito u Hrvatskoj koje imaju šire biračko tijelo. To su većinom i veće stranke, narodnjačke stranke, koje se ne baziraju samo na određenu skupinu ljudi. Između ostalog, to sam i znanstveno dokazao da kandidati većih stranaka imaju i veći utjecaj na sadržaj mainstream medija, odnosno češći su i vidljiviji u tim mainstream medijima tako da kandidatima manjih stranaka, kao i nestranačkim kandidatima na raspolaganju stoje isključivo komunikacijski kanali, odnosno, mediji poput interneta, door to door kampanje i slično, dakle netradicionalni mediji.
Ono što je zanimljivo je da Miroslav Škoro vjerojatno ulazi u utrku koja je njemu i povijesna šansa, ali mu je to i ujedno i posljednja prilika. Njegov neuspjeh će vrlo vjerojatno značiti i nestanak Domovinskog pokreta, tog jednog, kako ga ja nazivam domovinskog projekta. On ima priliku, ali nisam siguran da bih ja na njegovom mjestu to riskirao jer dok god ne izgubi izbore on ne može biti izbačen, a najgore je da iz vlastitog projekta ili stranke koja je nosila njegovo ime bude izbačen. A ako izgubi ove izbore i ne izađe iz njih kao pobjednik, barem dobrim dijelom kao osoba koja ima dovoljan broj ruku u gradskoj skupštini pa da može uvjetovati određene odluke, mislim da će to biti apsolutni podbačaj i smrt za domovinski pokret. Pitanje je zašto sam tako drastičan, ali iduće izbore ćemo imati tek za tri godine. Nakon ovih lokalnih izbora u svibnju ćemo imati jedno dugo zatišje što se tiče izbora i tad će se stranke posvetiti unutar stranačkom radu, a teško će biti ako nisu negdje u poziciji. S druge strane imamo ovu platformu „Možemo“ koja je većinom gradila kampanju, ali i zajedničke sustavne vrijednosti nasuprot Milanu Bandiću i svemu što on predstavlja u gradskom poglavarstvu i vođenju grada, i njima će vrlo teško biti uopće motivirati vlastito biračko tijelo i vjerujem da će doći do mnogih trzavica među njima, jer nema više te neke jače poveznice.
Hoće li Bandićeva stranka ponuditi kandidata i kolike su njihove šanse?
Sigurno da hoće, jer će oni nastojati održati to sve na okupu kao i cijeli taj poslovni projekt, ali nisu sustavno gradili nekog kandidata koji bi mogao zamijeniti ili parirati Bandiću svojedobno. Tako da, teško da će na brzinu, u ova preostala dva mjeseca, naći nekoga jakog imidža koji bi to prihvatio. S druge strane, teško je nekoga i izgraditi u samo dva mjeseca, odnosno nemoguće. I tu očekujem da će doći do trzavica među njima, jer Bandić je bio izvanredan kad je trebalo pomiriti nešto naočigled nepomirljivo i on je tu dobro žonglirao među ljudima, među temama i među političkim vrijednostima. Tako da smatram da će teško netko te cipele uspjeti obuti i naslijediti. Tko god da je idući gradonačelnik, morat će ostatke krpati i time neće biti gradonačelnik nego stečajni upravitelj. Neodrživ je ovaj način funkcioniranja koji je visio isključivo o gradonačelniku imenom i prezimenom, a s druge strane teško je bilo kojem kandidatu u ovom trenutku jer dvadeset godina je Milan Bandić gradio sliku. Kada Zagrepčanima kažete da zažmire i zamisle gradonačelnika, oni zamišljaju Bandića, jednu osobu koja danonoćno patrolira gradom, osobno krpa rupe i tako dalje, o kojem apsolutno ovisi sve, od zapošljavanja do posljednjeg asfaltiranja na obroncima grada. Takvu sliku nitko od ovih kandidata ne želi, ali i ne može ispuniti takva očekivanja.
Vrisak.info