Komunističko manipuliranje istinom

Moja nestručna malenkost usudila se malo prošetati javno objavljenim popisom žrtava Muzeja genocida iz Beograda, u kojem se poimenično navode žrtve rata s ovog prostora (https://www.muzejgenocida.rs/). Za ovakve i slične („tačne i verodostojne“) popise, država („svih naroda i narodnosti“) SFRJ gradila je muzeje, spomenike, izdavala bezbrojne knjige, izdvajala neograničena novčana sredstva za arhivsko dokumentiranje istorije i stvaranja mitologije o antifašističkoj borbi. Danas se u javnosti vode ratovi o „istinama“. S jedne strane su oni koji svoju „istinu“ do danas nisu smjeli iznijeti, a s druge strane su oni koji su je 50 godina izmišljali, a sada tvrde da se njihova „istina“ revidira.

Piše: Pero Kožul

Iako s velikim odmakom zbog hrvatske šutnje i komunističkog terora, konačno je u zadnjih nekoliko godina marljivim i humanim radom pojedinaca, započela isplivavati istina o stvarnim žrtvama II. svjetskog rata i poraća. Bez bilo kakve pomoći nove „demokratske“ vlasti, samo marljivim, upornim, nacionalno svjesnim i humanim radom pojedinaca, teškim i dugotrajnim prikupljanjem stvarnih činjenica i podataka s terena, počeli su se objavljivati žrtvoslovi stradalih i otkrivati stvarni događaji iz II. svjetskog rata i poraća.

Da se vratimo na temu popisa žrtava kojeg je objavio Muzej genocida iz Beograda. U obrazloženju popisa se navodi, citiram: „Podaci su dobijeni na osnovu Popisa žrtava rata 1941–1945 koji je sproveden novembra 1964. godine, kao i delimično izvršene revizije popisa koju je sproveo prvo Savezni zavod za statistiku (1995–1999), pa onda i Muzej žrtava genocida u Beogradu (2002–2008). Već 1966. godine, Savezni zavod za statistiku ocenio je da je popis nepotpun i da je njime obuhvaćeno samo 56–59% od procenjenog broja stradalih (1.016.000 do 1.066.000). Ovom poslednjem revizijom je utvrđeno da je sa teritorije Jugoslavije stradalo 639.833 odnosno 657.101 osoba, računajući i stradale na posle rata priključenim teritorijama. Stradali pripadnici partizanskog pokreta u ovoj reviziji predstavljaju oko 27% ukupno stradalih.“, završen citat.

Tako s ovih prostora (prostor Županije Zapadnohercegovačke) na tom nepotpunom popisu statistički podaci koji se odnose na pojedino mjesto, broj žrtava, pripadnost NOB-u, i civilne žrtve, izgledaju ovako:

mjesto                broj  žrtava         pripadnici  NOB-a             civilne žrtve

———————————————————————————————–

Grude                         105                             42                               63

Široki Brijeg              206                             37                              169

Ljubuški                     332                            124                             208

Posušje                       120                             38                               82

———————————————————————————————–

Ukupno:                    863                            241                             622

Priznajem da nisam stručnjak u ovom poslu jer nemam adekvatnu stručnu izobrazbu za ovu materiju, kao što su je na primjer stekli javno poznati „istoričari“ (Jakovina, Klasnić, Goldštajn,…i sl.), ali kao amatera-istraživača „istine“ ipak me u prvi mah iznenadila činjenica da se na ovom nepotpunom popisu žrtava tzv. fašizma našlo toliko „ustaša“ (tj. osoba s ovih prostora, jer smo za njih mi svi ustaše). S nevjericom se pitam, je li to poginula cijela brigada partizana iz Zapadne Hercegovine? Zašto su nas cijelo vrijeme etiketirali ustašama kad nas je ovoliki broj dao život za „bratstvo i jedinstvo“ Yu-naroda. Ipak, ruku na srce kad se malo bolje pogleda ovaj popis ne može se a ne primijetiti, niz namjernih pogrešaka i nelogičnosti korištenih u propagandne svrhe.

Kao prvo, broj žrtava (863) s ovog prostora (prostor Županije Zapadnohercegovačke) je znatno veći nego što ga je objavio Muzej genocida iz Beograda. Katolička crkva je na ovom prostoru u poslijeratno vrijeme obavila i objavila detaljne popise žrtava preko svojih župnih zajednica. Ti objedinjeni popisi kao temeljni materijal su korišteni u objavama žrtvoslova za pojedina mjesta ovog prostora. Tako su nastali: Grudski žrtvoslov (autori: Vlado Bogut i Ljubo Leko, 2014.), Otkopana istina Širokog Brijega (glavni urednik: Pero Kožul, 2017.), Spomenica ljubuškim žrtvama (autor: Florijan Boras, 1998.) i Posuški žrtvoslov (autor: Josip Jozo Suton, 1998.). Prema popisima u ovim žrtvoslovima broj žrtava Drugog svjetskog rata i poraća na ovim prostorima je slijedeći: Grude – 1. 301, Široki Brijeg – 2. 165, Ljubuški – 2. 227 i Posušje 1. 297. Znači da je ukupni broj žrtava (6. 990) Drugog svjetskog rata i poraća na ovom prostoru (prostor Županije Zapadnohercegovačke) daleko veći od onog kojeg je objavio Muzej genocida iz Beograda.

Jedan od primjera manipuliranja komunističkim popisima:

U javno objavljenom popisu žrtava Muzeja genocida iz Beograda 1941-1945 za Republiku BiH – općina Posušje, vidljivo je da se žrtva Tandara (Ivana) Križan, 1916-1944, s određenim promjenama podataka ponavlja na četiri (4) mjesta. Za tu žrtvu se navodi ista godina i mjesto rođenja, ime oca, godina smrti, a ostali podaci kao i način stradanja, mjesto i spol žrtve se mijenjaju. Žrtva se u popisu Muzeja genocida vodi prema mjestu rođenja: 1. Posušje – pod brojevima 1419050090, 1419050091, i 2. Zavelim: pod brojevima 2865065005, 1463003009. Pošto Muzej genocida – Beograd nije javno obznanio popis žrtava cjelokupnog prostora bivše SFRJ pa tako ni RH, možda se navedena žrtva još vodi i u mjestima gdje je navodno stradala: Zagreb, Koprivnica, Zelina. Isto tako, možda se dotična žrtva manipulativnom promjenom nacionalnosti nalazi i na popisima još nekih Republika i „mesta“. Ovakvim popisima i pisanjem ovakve „istine“ lako je doći ne samo do 700 000 – („sedamsto hiljada“), nego i do 1 700 000 – („milion i sedamsto hiljada“) žrtava genocida.

Danas kada je došlo vrijeme da se sve može provjeriti i vjerodostojno prikazati, očigledno je da se jedina osoba s tim imenom i prezimenom iz Posušja, koja je stradala u II. svjetskom ratu, nalazi u popisu žrtava u knjizi “Posuški žrtvoslov“ (autor Josip Jozo Suton 1998., na stranici 183., pod rednim brojem 49.). Vidljivo je da se Križan Tandara (Ivanov) nalazi na popisu žrtava župe Vir, mjesto Podbila i Zavelim. Žrtva je kao i druge, popisana bez godine rođenja i godine smrti. Još se u knjizi navodi da je obješen – od koga ne zna se.

Ovako manjkav i šarlatanski sačinjen popis ne može biti vjerodostojan i valjan, a oni koji na njemu grade nekakvu svoju istinu o događajima iz II. svjetskog rata i poraća, mogu samo biti mitolozi, a ne povjesničari (historičari). Popis je brojčano neubrojiv, dokumentirano nepotkrijepljen, ideološki obojen, povijesno neutemeljen,…….itd.

Ostalo zaključite sami !!!!!

PRILOZI:
1. Preslik iz popisa – (https://www.muzejgenocida.rs/)
2. Preslik iz knjige -“Posuški žrtvoslov“

Široki Brijeg; 20. ‎svibnja ‎2021.

PRESLIK IZ POPISA – (https://www.muzejgenocida.rs/) Bosna i Hercegovina – Posušje .

Posušje

Hrkač (Josip) Božo, rođen 1920. Hrvat, poginuo 1945. u NOBu, Nepoznato (2303005012)
Hrkač (Josip) Ivan, rođen 1919. Hrvat, ubijen 1945. kao zarobljeni pripadnik VKJ, Imotski (2303005013)
Jukić (Marko) Jozo, rođen 1923. Hrvat, poginuo 1944. u NOBu, Slavonija (1463010002)
Jukić (Mate) Ivan, rođen 1901. Hrvat, ubijen 1942. u direktnom teroru, Grubišino Polje (1463011002)
Jukić (Mate) Šimun, rođen 1914. Hrvat, poginuo 1942. u direktnom teroru, Dalmacija (1463010001)
Jukić (Petar) Milan, rođen 1900. Hrvat, ubijen 1943. prilikom borbi ili bombardovanja, Posušje (1463011001)
Kerić (Krsto) Vlado, rođen 1922. Srbin, poginuo 1945. u NOBu, Nepoznato (2617059010)
Kovač (Jozo) Ivan, rođen 1896. Hrvat, ubijen 1943. u direktnom teroru, Posušje (1463010004)
Kovač (Stipo) Iva, rođena 1897. Hrvatica, ubijena 1943. u direktnom teroru, Posušje (1463010005)
Krnjić (Milun) Anđa, rođena 1907. Hrvatica, nestala 1942. nepoznato, Posušje (0253019003)
Ninković (Boško) Mihajlo, rođen 1885. Srbin, umro 1943. u zatvoru, Trebinje (1471020013)
Pokrajac (Jovan) Marko, rođen 1919. Srbin, poginuo 1944. u NOBu, 16 vojvođanska div (2617059008)
Pokrajac (Jovo) Petar, rođen 1924. Srbin, poginuo 1944. u NOBu, Pađane (2617059009)
Radoš (Ivan) Stjepan, rođen 1920. Hrvat, poginuo 1943. u NOBu, Prozor (2385176001)
Ramnjak (Šimun) Frano, rođen 1914. Hrvat, poginuo 1945. u NOBu, Knežpolje (1463011009)
Rezo (Nn) Ivan, rođen 1913. Hrvat, ubijen 1943. u direktnom teroru, Selo raketina (1538001034)
Šego (Ivan) Mate, rođen 1919. Hrvat, poginuo 1943. u NOBu, Bosanska rača (1463010003)
Tandara (Ivan) Križel, rođen 1916. Hrvat, streljan 1944. u direktnom teroru, Zagreb (1419050090)
Tandara (Ivan) Marica, rođena 1916. Srpkinja, ubijena 1944. U direktnom teroru, Koprivnica (1419050091)

Zavelim

Balović (Hamid) Salko, rođen 1928. Musliman, poginuo 1942. nepoznato, Budnići (1433003012)
Balović (Salih) Hamid, rođen 1857. Musliman, poginuo 1942. prilikom bombardovanja, Šipovica (1433003011)
Budić (Grgo) Ivan, rođen 1927. Hrvat, nestao 1943. u NOBu, Budimirovci (1463003001)
Križan (Nn) Tandara, rođena 1916. ostalo, obešena 1944. u NOBu, Zelina (2865065005)
Melenica (Ilija) Marjan, rođen 1925. Hrvat, poginuo 1944. u NOBu, Papuk (1463003008)
Orlović (Grgo) Mijo, rođen 1902. Hrvat, poginuo 1943. u NOBu, Užice (1463003005)
Pušić (Anto) Frano, rođen 1917. Hrvat, nestao 1944. u NOBu, Bradina (1463003002)
Pušić (Anto) Luka, rođen 1928. Hrvat, poginuo 1945. u NOBu, Lika (1463003006)
Pušić (Jura) Filip, rođen 1892. Hrvat, nestao 1945. u NOBu, Mostar (1463003003)
Pušić (Mate) Drago, rođen 1926. Hrvat, umro 1945. u NOBu, Zavelim (1463003007)
Tandara (Ivan) Križan, rođen 1916. Hrvat, poginuo 1944. u NOBu, Zagreb (1463003009)

Vrisak.info