Bosna i Hercegovina već godinama djeluje poput složenog stroja kojem nedostaje pravi ključ za pokretanje. Daytonski sporazum donio je mir, ali ostavio “mašinu” u kojoj niti jedan zupčanik nije sasvim na svom mjestu.
Piše: Tomislav Soldo/Vrisak.info
Politički sukobi i blokade toliko su česti da nam ponekad ni serviser ne može pomoći. Mnogi zato misle da bi federalizacija rješenje gdje svaki narod dobiva više autonomije unutar svojih zajednica mogla donijeti prijeko potrebnu stabilnost i omogućiti svima da rade po svojim pravilima, dok država kao cjelina funkcionira. No, postavlja se pitanje: je li federalizacija nova nada ili samo iluzija za Bosnu i Hercegovinu?
Federalizacija bi omogućila svakom narodu da u svojoj zajednici postavi pravila koja njemu odgovaraju, kao kad svaka obitelj u svom dvorištu može napraviti vrt ili drvarnicu kako želi, a da pritom ne remeti susjede. S druge strane, ideja centralizirane, građanske države nalikuje pokušaju da svi dijelimo isti mali komad zemlje i vrt, što bi neizbježno dovelo do svađe oko toga tko ima pravo na koje biljke i kako će ih obrađivati. Federalizacija bi zapravo omogućila “svakom da sadi svoj vrt” unutar većih granica države.
Današnja Bosna i Hercegovina uređena je kao složena unija dva entiteta i deset kantona, što je rezultiralo kompliciranim administrativnim sustavom u kojem su ovlasti preklopljene, a odgovornosti često nejasne. Takva složenost u upravljanju uzrokuje dugotrajne i često neučinkovite procese donošenja odluka, gdje svaka promjena ili razvojni projekt mora proći kroz višeslojnu administraciju, što koči napredak. Ovaj sustav također smanjuje lokalnu odgovornost, budući da su problemi često prebačeni na “višu razinu” vlasti, bez konkretnih rezultata.
Sigurnosni izazovi su stalno prisutni u BiH, a fragmentirana struktura vlasti dodatno otežava koordinaciju i učinkovit odgovor. Napadi poput onih u Bugojnu 2010. ili u Zvorniku 2015. godine, kao i recentni napad u Bosanskoj Krupi, pokazali su ranjivost sistema. Bosna i Hercegovina time postaje “kuća bez brave”, gdje se sigurnosne agencije često bore s preklapanjem nadležnosti i neučinkovitom koordinacijom, što omogućava da počinitelji djeluju slobodnije nego što bi smjeli. Kad dođe do ozbiljne prijetnje, svi su odgovorni, ali nitko nema potpunu kontrolu, pa se reakcija usporava i sigurnosni propusti povećavaju.
Sigurnosne strukture u BiH su fragmentirane između različitih administrativnih razina, što otežava koordinaciju i učinkovit odgovor na prijetnje. Ovako fragmentiran sustav stvara poteškoće pri suočavanju s terorističkim prijetnjama, kao i pri borbi protiv organiziranog kriminala, jer kriminalne grupe lako prelaze iz jedne jurisdikcije u drugu. U kontekstu globalnih sigurnosnih izazova, ovakav sustav čini BiH dodatno ranjivom i slabom točkom u borbi protiv međunarodnog terorizma.
Rat u Ukrajini i najnoviji eskalirani sukobi u Izraelu i Palestini dodatno opterećuju ionako nestabilnu situaciju u BiH. Ovi sukobi stvaraju geopolitičke tenzije koje se reflektiraju i na zapadni Balkan, regiju u kojoj se BiH nalazi na rubu političkih i etničkih podjela. Ruski utjecaj u BiH raste, posebno kroz Republiku Srpsku, gdje se otvoreno podržava ruska strana u ukrajinskom sukobu, dok na globalnoj razini oživljavaju etničke i religijske podjele koje odjekuju i unutar granica BiH.
Federalizacija bi mogla pomoći BiH da postigne bolju unutarnju stabilnost, osnažujući zajednice da se brinu o vlastitoj sigurnosti i upravljaju svojim resursima, čime bi se država mogla fokusirati na globalne sigurnosne prijetnje. Međutim, s trenutnom fragmentacijom vlasti, BiH riskira ostati paralizirana u slučaju eskalacije globalnih sukoba, dok unutarnje nesuglasice slabe sposobnost za učinkovitu reakciju.
Federalizacija bi također mogla unaprijediti odnose Bosne i Hercegovine s Europskom unijom, pružajući državi jaču osnovu za stabilne i učinkovite reforme koje su potrebne za europski put. EU zagovara decentralizirane sustave u kojima su prava manjina zaštićena, a BiH bi kroz federalizaciju mogla pokazati upravo taj korak prema stabilnosti i funkcionalnosti. EU je već kroz projekte poput IPA fondova i pomoći u reformi pravosuđa podržala institucionalno jačanje BiH, no bez stabilnog i usklađenog unutarnjeg sustava, ti napori često nailaze na prepreke. Federalizacija bi mogla osnažiti suradnju s Europskom unijom kroz jačanje pravne i administrativne stabilnosti i smanjenje unutarnjih blokada.
Zbog postojećeg kompliciranog sustava, mnoge reforme koje EU zahtijeva, poput reforme pravosuđa i usklađivanja zakona, bivaju blokirane ili se dugo odgađaju zbog političkih nesuglasica i veta. To usporava europski put Bosne i Hercegovine i stvara sliku države koja nije sposobna izvršavati obveze prema EU standardima. Federalizacija bi mogla omogućiti bolje upravljanje unutar BiH i ubrzati usvajanje europskih normi, što je ključno za integracijske procese.
Dok sadašnja struktura BiH nalikuje zapuštenoj kući u kojoj svatko nešto popravi, ali nikad potpuno, federalizacija bi mogla omogućiti svaki dio “kuće” da se održava prema vlastitim potrebama, dok bi država u cjelini bila stabilnija. Time bi se osiguralo da svi konstitutivni narodi imaju svoje mjesto u državi, ali i odgovornost za sigurnost i stabilnost unutar svojih zajednica.
Federalizacija bi osigurala stabilnost, a time i sigurnost omogućivši svima da “čuvaju svoje dvorište”, dok bi država kao cjelina postala funkcionalnija i sigurnija za sve svoje građane. S obzirom na geopolitičke izazove u Ukrajini i na Bliskom istoku, stabilna i učinkovita država može biti ključ za sprječavanje da međunarodni sukobi prenesu svoje tenzije na BiH, a bliža suradnja s Europskom unijom na tom putu mogla bi dodatno učvrstiti put prema sigurnijoj i prosperitetnijoj budućnosti.
Vrisak.info
