U svibnju 1991. nenaoružani Hrvati zaustavljaju tenkovsku kolonu JNA na Pologu, sprječavajući spajanje mostarskih i kninskih tenkovskih postrojbi i napad na Split odnosno planirano brzo presijecanje Hrvatske i potpuno zauzimanje cijeloga juga sve do Debeloga Brijega.
U rujnu 1991. JNA se raspoređuje po Dubravskoj visoravni, ulaze u Zračnu luku Mostar, srbijanski i crnogorski rezervisti raspoređuju se po istočnoj obali i užemu gradskom području Mostara te gotovo svim okolnim brdima… Prvoga dana listopada te godine, dok je Hrvatska već uvelike u plamenu, JNA i srpski paravojni odredi razaraju Ravno i ubijaju mještane, Hrvati osnivaju prve vojne postrojbe, 20. rujna pripadnici Zbora narodne garde sprječavaju neprijateljski desant na Bilima, spriječivši time potpunu okupaciju Mostara.
18. studenog 1991. uspostavljena je HZ Herceg-Bosna, 8. travnja 1992. ustrojeno Hrvatsko vijeće obrane. Cisterna u Mostaru zatresla je grad 3. travnja, da bi JNA i rezervisti krenuli u otvorenu agresiju na grad, a u drugoj polovici travnja i u sveopće granatiranje i raketiranje zapadne obale Mostara.
Početkom travnja okupator zauzima Kupres, uz čak 160 poginulih ili nestalih hrvatskih branitelja. Hrvati uspješno brane Livno, sprječavajući srpski prodor u središnju Dalmaciju. Čapljinska vojarna, prva u BiH, pada 23. travnja, a četiri dana poslije legalna je (nacionalno mješovita) vlast obranu Mostara dokumentirano povjerila Hrvatskomu vijeću obrane.
Zajednička akcija HVO-a, HV-a, HOS-a i MUP-a kreće 7. lipnja i munjevito lomi kralježnicu srpsko-crnogorskoj vojsci… Do 26. lipnja oslobođena je cjelokupna dolina Neretve, 1800 četvornih km ozemlja, a neprijatelj odbačen prema Nevesinju.
P.S. Armija RBiH u Mostaru je osnovana u studenomu 1992. godine, ustrojavanjem IV. korpusa koji je izrastao iz Samostalne mostarske bojne (”Samostalni bataljon odbrane Mostar”) koji su većinski činili Muslimani i koji se dotad borio kao sastavnica Hrvatskoga vijeća obrane Općinskoga stožera Mostar i pod njegovim legalnim i od Sarajeva odobrenim zapovjedništvom. HVO Općinski stožer Mostar činilo je devet bojni, ”Mostarski bataljon”, četiri samostalne satnije i Vojna policija HVO Mostar.
HVO već u lipnju uspostavlja presudan nadzor nad dolinom Neretve, zapadnom Hercegovinom, dijelom Livanjskoga polja, prostorom Središnje Bosne, dijelovima Tuzle i dijelom Bosanske Posavine oko Orašja. Kada se rasplinuo zastor od baruta, razotkrivena je i prva masovna grobnica u BiH, stravična jama na Uborku sa 114 ostataka masakriranih mostarskih Hrvata i Muslimana – civila.
Kratki uvod za nešto što traži tisuće stranica, knjige, tomove knjiga… Kratki uvod da bismo došli do 20. lipnja 1992. godine, kada je Sarajevo odlučilo priznati da im zemlja gori! Predsjedništvo BiH proglasilo je neposrednu ratnu opasnost u travnju, ali je tek 20. lipnja, nakon punih deset mjeseci ubijanja branitelja i civila, rušenja i paljenja sela i gradova, nakon punih deset mjeseci rata, službeno proglasilo ratno stanje i opću mobilizaciju, imenovavši Srbiju, Crnu Goru, JNA i ekstremističko krilo SDS-a agresorima na BiH.
Zamislite da tek sada Zelenski proglasi ratno stanje u Ukrajini?! A ratuju (tek) četiri mjeseca… Srećom, nije se ovdje onda na Sarajevo čekalo!
Vrisak.info
