U prošlotjednoj kolumni pisao sam o blagom optimizmu na zapadnom Balkanu nakon što je iz Bruxellesa poslana pozitivna poruka o mogućem priključenju Europskoj uniji. Nekoliko dana nakon toga iz Berlina je stigla druga poruka: “Trebamo vašu radnu snagu”. U petak je Bundestag prihvatio izmjenu migracijskog zakona koji širom otvara vrata stranim radnicima, prije svega sa zapadnog Balkana. Čim stupi na snagu, iz BiH, Srbije, Makedonije, Kosova, Crne Gore… još masovnije će, poput Hrvata s obiju strana granice, krenuti na njemačke bauštele, piše Jozo Pavković.
Novi zakon ne odnosi se samo na IT stručnjake ili medicinare nego i na sve one koji pronađu zaposlenje “koje odgovara njihovoj kvalifikaciji”. Dakle, otvara se prostor za radnike svih profila, a ne kao dosad samo za ona zanimanja koja njemačka agencija za zapošljavanje proglasi deficitarnima. Čak će radnicima biti omogućeno i da sami po Njemačkoj traže posao.
Na radne dozvole i vize više se neće čekati mjesecima u dugim redovima pred konzulatima. Time se jeftinoj radnoj snazi s Balkana omogućuje masovno preseljenje u Njemačku. Već su se, poput hijena, pojavile agencije koje nude posredovanje. Imaju spremne razrađene scenarije kako što lakše do Njemačke. Zemlje Balkana, kao i u svemu drugome, nemaju odgovor na ovaj, možda jedan od najtežih udaraca posljednjih desetljeća kada je u pitanju iseljavanje. Čak ih ne zabrinjavaju analize EBRD-a koje pokazuju kako su dosad najviše odlazili visokokvalificirani kadrovi. Procjenjuju kako oko šest milijuna ljudi iz zemalja zapadnog Balkana živi u inozemstvu, što predstavlja trećinu njihova stanovništva.
Nije teško pretpostaviti kakve će dugoročne posljedice poticajni zakon zapošljavanja u Njemačkoj imati za ovaj dio Europe. Već sada u BiH i okružju nema radne snage. Zabrinjavajuće je što se u BiH broj zaposlenika (860 tisuća) opasno približava broju umirovljenika (680 tisuća). Unatoč svemu, radnici opet nisu na cijeni. Poslodavci im ne podižu plaće, školstvo nikako da uskladi svoje programe s potrebama tržišta rada, državni su aparati već odavno sami sebi svrha. Politički ambijent oduvijek je opterećen neriješenim sporovima. Javnost je umorna od dokazivanja tko je pobijedio u prošlim ratovima. Nije onda ni čudo zašto narod bježi iz političke kaljuže, siromaštva, od malih plaća, nezaposlenosti…
Zov Njemačke neodoljiv je. Raširenih ruku čeka novi val useljenika. Kofere će spakirati i oni što su vjerovali kako je gorak kruh u tuđini. Otići će na privremeni rad, a, zapravo, ostat će tamo trajno živjeti. U Njemačkoj će biti na cijeni. Sada razumijem na što je Europska unija mislila kada je poslala pozitivne signale o priključenju zapadnog Balkana. Priključit će sebi kvalitetne radnike i tako ih europeizirati. Asimilirati. A BiH i istočno susjedstvo naseljavat će drugi, daleki narodi. I čekat će na neke nove ratove. Balkan se na to, ionako, naviknuo.
Vrisak.info
