Krajem 30-ih godina prošlog stoljeća boksit iz Širokog Brijega izvozio se u Njemačku za potrebe njemačke industrije aluminija, metala potrebnog za izradu zrakoplova.
Širokobriješki boksit odlikovao se izvrsnom kvalitetom i bio posebno cijenjen, a kolika je bila potražnja za kvalitetnim boksitom iz širokobrijeških rudnika, najbolje govori činjenica da su Nijemci 1937. godine tražili da se sagradi željeznička pruga od Širokog Brijega do Žitomislića kako bi se brže i jeftinije željeznicom prevozio do Njemačke, piše Večernji list BiH.
Sve je počelo od trenutka kad je Kraljevina Jugoslavija 1937. godine krenula u pregovore s Njemačkom o nabavi borbenih zrakoplova. Zanimljivo je to da je u tim pregovorima sudjelovao i nobelovac Ivo Andrić, tadašnji veleposlanik Kraljevine Jugoslavije u Njemačkoj.
Dogovoreno je da njemačke zrakoplove Jugoslavija “kompenzira” sirovinama, među kojima se našao i vrlo kvalitetni širokobriješki boksit. Boksit se iz Širokog Brijega izvozio u Njemačku sve do 1943. godine.
Karlo Rotim u svom monografskom izdanju “Široki Brijeg” piše kako je prve pripremne radnje za proizvodnju boksita na širokobriješkom području počelo Kontinentalno boksitno-rudarsko i industrijsko dioničko društvo iz Zagreba 1934. godine u Knešpolju. Iskopavanje boksita počelo je 1935. na Tribošiću, Šuderovoj glavici i Crnču.
S eksploatacijom boksita na području Širokog Brijega te godine počelo je i društvo Dalmatia Bauxit iz Zagreba. Računa se da je na tim radilištima od 1935. do 1940. godine proizvedeno oko 250.000 tona boksita, a od 1940. do 1943. godine 133.000 tona.
Broj rudara kretao se od 230 do 300. Rotim dalje navodi da je Rudarsko dioničko društvo Ugrovača iz Zagreba na području Crnih Lokava i Solda od 1940. do 1943. godine proizvelo 118.548 tona boksita. Za vrijeme Drugog svjetskog rata do 1943. nadzor nad iskorištavanjem boksita u Širokom Brijegu imali su Nijemci.
Prije nekoliko godina objavili smo da je u beogradskom listu “Vreme” 1937. godine objavljena vijest: “Jutros je u ovdašnjoj Oblasnoj željezničkoj direkciji stigla predstavka društva koja eksportiraju za Njemačku boksit.
U ovoj predstavci oni žele i mole da im se izda dozvola da izrade u svojoj režiji industrijsku prugu od Širokog Brega do Žitomislića kako bi se na ovaj način olakšao i ubrzao transport rude do mostarske stanice, odakle se ekspoduje u Jasenice.
U vezi s ovim u nedelju će u Sarajevo doputovati pravni zastupnik svih nemačkih društava koja eksportuju boksit.” Nevjerojatno je to da je u vihoru Drugog svjetskog rata boksit iz Širokog Brijega stizao u Njemačku za potrebe njemačke aluminijske industrije kojoj je glavna zadaća bila izrada borbenih zrakoplova.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata Oblasni narodnooslobodilački odbor u Mostaru za Hercegovinu osnovao je komisiju za preuzimanje rudnika boksita u Hercegovini, a taj zadatak preuzeo je Državni rudnik uglja u Mostaru. Godine 1946. Vlada FNRJ-a odlučila je da boksitni rudnici postanu poduzeća saveznog značaja pod vodstvom Ministarstva rudarstva i topionica obijenih metala.
Godine 1951. to poduzeće potpada pod republičke vlasti, a 1952. poduzeće je preneseno u ovlast Narodnog odbora Mostara. Poslije je Boksitni rudnik u Širokom obilježen kao Pogon Lištica u sastavu Boksitnih rudnika Mostar.
Razvoj boksitnih rudnika u Hercegovini vezao se uz ideju gradnje Aluminijskog kombinata u Mostaru. Još prije Drugog svjetskog rata rodila se misao o izgradnji tvornice glinice.
Republički zavod za privredno planiranje osnovao je 1953. jednu istražiteljsku skupinu za boksit sa zadatkom da do 1959. istraži i utvrdi osiguranje deset milijuna tona boksita kao sirovinsku osnovu za budući Aluminijski kombinat u Mostaru.
Karlo Rotim dalje piše da je Izvršno vijeće BiH 1957. osnovalo komisiju za aluminij, koja je u Mostaru imala potkomisiju za istraživanje boksita. Utvrđeno je da je potrebno osigurati čak 14 milijuna tona zaliha boksita za projekt Aluminijskog kombinata.
Utvrđeno je da se na širokobriješkom području boksit nalazi u Crnim Lokvama, Vardi, Kidačkim njivama, Resicama, Grabovoj Dragi, Uzarićima, Knešpolju, Trnu, Sliškovićima, Mamićima i Rasnu.
Boksit se eksploatirao i u Čitluku, Posušju, Stocu i Jajcu. Prema nekim podacima, francuski kredit za izgradnju tvornice glinice u Mostaru “otplaćivao” se boksitom iz Širokog Brijega.
Pogon Lištica 1964. godine postao je samostalno poduzeće. Računa se da je od 1946. do 1964. godine na području općine Široki Brijeg iskopano oko milijun i pol tona boksita.
Već sljedeće godine Pogon Lištica posluje pod imenom Aluminijski kombinat Mostar, Rudnici boksita Mostar, Radna jedinica Lištica. To se socijalističko poduzeće spaja s Energoinvestom Sarajevo.
No, 1974. ovo zajedničko socijalističko poduzeće dobiva naziv Energoinvest Sarajevo, ZOOUR Rudnici boksita Mostar, OOUR Rudnici boksita Lištica.
Na temelju Zakona o udruženom radu Energoinvest se organizira kao SOUR, a u njegovu sastavu nalazio se RO Energoinvest-Aluminij, a OOUR Rudnici boksita Lištica ulazi u sastav RO Energoinvest-Aluminij Mostar.
U Hercegovini se razvio industrijski niz od rude boksit do – zrakoplova! Boksit se iz Širokog Brijega, Posušja, Čitluka, Stoca i Jajca dovozio do tvornice glinice i aluminija u Mostaru, aluminijski profili i paneli proizvodili su se u širokobriješkom Fealu, a u mostarskoj tvornici Soko proizvodili su se – zrakoplovi! Od 1965. do 1991. godine Rudnici boksita Lištica proizveli su oko dva i pol milijuna tona boksita. Broj rudara od 1937. do 1990. kretao se od 250 do 400.
Prema podacima Karla Rotima, 1960. godine Rudnici boksita Široki Brijeg imali su više od 400 radnika – točnije 422. Krajem 80-ih godina prošlog stoljeća širokobriješko “crveno zlato”, zajedno sa “žutim zlatom” (duhanom) počinje gubiti sjaj. Pamtimo i štrajk širokobrijeških rudara.
Nakon Domovinskog rata boksit se u Širokom Brijegu diže iz pepela, ali jako sporo, nedovoljno organizirano. Broj rudara u odnosu na 1960. godinu smanjio se za gotovo deset puta!
Eksploatacija boksita na području Širokog Brijega proživljavala je razne probleme, pa i gubitke u poslovanju. Danas poduzeće Rudnici boksita d. o. o. Široki Brijeg sa svojim kooperantima Gradac Kop i ZS Inženjering eksploatira boksit na lokalitetu Orašnica u Crnim Lokvama kod Širokog Brijega.
Tijekom ove godine proizvedeno je 32.000 tona boksita, od čega je 25.000 tona plasirano za poduzeće Alumina u Zvorniku, a 7000 tona izvezeno je u Poljsku i Češku. Poduzeće Rudnici boksita Široki Brijeg s kooperantima trenutačno u poslovanju ostvaruje dobit.
Sljedeće godine planirano je proizvesti 35.000 tona, od čega 10.000 tona za izvoz. Po propisima Federalnog ministarstva industrije i rudarstva, svako poduzeće koje se bavi eksploatacijom ruda treba imati diplomiranog inženjera rudarstva i diplomiranog inženjera geologije – Miljenko Vukoja je diplomirani inženjer rudarstva, Ivan Grubišić je diplomirani inženjer geologije, a direktor Rudnika boksita Široki Brijeg je Jadranko Lasić.
Miljenko Vukoja kaže nam da je na lokalitetu Orašnica u Crnim Lokvama do sada iskopano oko milijun tona boksita. Dao nam je i nevjerojatne podatke o eksploataciji boksita na području Širokog Brijega: u Crnim Lokvama do sada je proizvedeno oko tri milijuna tona boksita, a na području Širokog Brijega ukupno – blizu šest milijuna tona hercegovačkog “crvenog zlata”, koje je iškolovalo brojne naraštaje Širokobriježana.
Današnji giganti iz Š. Brijega
Prošlo je gotovo devet desetljeća od vremena izvoza širokobriješkog boksita u Njemačku, a od tada puno toga se promijenilo. Sada se iz Širokog Brijega u Njemačku, koja je vodeći izvoznik u svijetu, izvoze najsofisticiraniji proizvodi na bazi aluminija.
Širokobriješka kompanija Feal razvila je više od 45 građevinskih sustava za prozore i vrata, klizne i fasadne sustave, zimske vrtove, pregradne i ogradne sustave, zaštitu od sunca, namjenske profile prema posebnim zahtjevima kupaca.
Proizvodni kapaciteti tvrtke Feal kontinuirano se proširuju, a trenutačna proizvodnja na sedam preša iznosi godišnje 85.000 tona, uključujući i novootvorenu tvornicu u Karlovcu. U BiH se razvija kroz pogone u Širokom Brijegu, Mostaru i Ljubuškom.
FEAL spada među najveće izvoznike u BiH, pri čemu 80 posto proizvodnje plasira na inozemna tržišta, od kojih je ono najznačajnije – njemačko.
Osim u BiH, Feal ima poslovnice u Hrvatskoj, Austriji, Njemačkoj, Srbiji i Crnoj Gori. Feal ostvaruje suradnju s brojnim svjetski poznatim kompanijama, među kojima su Schmitz Cargobull, Alstom, Deutsche Bahn i Siemens, a posebno se iskazao na velikom broju referentnih objekata u regiji, Europi i šire.
Širokobriješka tvrtka TEM Mandeks d. o. o. iz Širokog Brijega, prepoznata po vrhunskoj kvaliteti i inovativnosti u području elektroinstalacijskih sustava, u svojoj ponudi ističe aluminijske kanale modernog dizajna namijenjene ugradnji utičnica, prekidača i drugih elemenata.
Proizvodi ove uspješne širokobriješke kompanije ugrađeni su u bolnice i brojne druge objekte diljem Europske unije, između ostaloga i u Njemačkoj, gdje svakodnevno potvrđuju visoke standarde izrade i funkcionalnosti.
Gospodarska zona Knešpolje nalazi se u neposrednoj blizini lokaliteta na kojem se 1934. godine počeo eksploatirati boksit. U gospodarskoj zoni Knešpolje nalazi se šest poduzeća koja u Njemačku i druge zemlje EU-a izvoze proizvode na bazi aluminija. Tvrtka Emerus europski je proizvođač isprešanih aluminijskih profila s više od 19 godina iskustva u razvoju rješenja za različite industrijske sektore.
U 2025. godini na inozemna tržišta plasirano je više od 10.000 tona aluminijskih proizvoda, čime tvrtka potvrđuje status jednog od značajnijih regionalnih izvoznika.
Njemačka je jedno od ključnih izvoznih odredišta, uz Hrvatsku, Italiju, Sloveniju, Nizozemsku, Austriju, Belgiju i Srbiju. Tvrtka je snažno usmjerena na razvoj rješenja visoke energetske učinkovitosti i proizvoda koji doprinose smanjenju ugljičnog otiska, što je sve važnije za suvremenu europsku industriju.
Suvremeni strojni park, napredni sustavi kontrole kvalitete i stručan tim omogućuju da svaki profil, od ekstruzije do završne dorade, zadovolji najstrože tehničke zahtjeve. Rastući broj međunarodnih partnera potvrđuje povjerenje tržišta u Emerusove proizvode te opravdava planove širenja kapaciteta, novih tehnoloških ulaganja i jačanja izvozne strategije.…
Dvije proizvodne tvrtke iz Širokog Brijega smještene u industrijskoj zoni Knešpolje, KS Tueren d. o. o. i KS Aluminium d. o. o., konkuriraju i na najzahtjevnijim europskim tržištima.
Tvrtke su u jednakom vlasništvu njemačke tvrtke Kneer GmbH iz Westerheima i širokobriješke tvrtke Soldo metali d. o. o. KS Tueren predvodi u proizvodnji visokokvalitetnih aluminijskih i PVC otvora koji se koriste u građevinskom sektoru, dok KS Aluminium u vlastitoj prešaonici ekstrudira aluminijske profile i razvija sustave te provodi površinsku zaštitu aluminija.
Njihovi proizvodi nalaze primjenu od građevinarstva i konstrukcija za obnovljive izvore energije do najzahtjevnijih tehnologija i standarda automobilske industrije. Od ukupnog izvoza, 90 posto proizvoda plasira se u Njemačku.
Tvrtka TT Kabeli u svojim proizvodnim pogonima u gospodarskoj zoni Knešpolje u prvih pet mjeseci ove godine bila je najveći bosanskohercegovački izvoznik.
Prošle godine ova uspješna kompanija izvezla je na europsko tržište 96,042.759 metara kabela, od čega aluminijskih (ALU kabela) 13,842.260 metara (ostali su bakreni), od toga u Njemačku 1,723.119 metara, od čega ALU kabela 841.827 metara.
Na ostala strana tržišta TT Kabeli izvezli su prošle godine 2,218.212 metara kabela, od čega aluminijskih 365.272 metra. Vanjskotrgovinska komora BiH dodijelila je nagradu “Polet” tvrtki TT Kabeli kao jednom od devet najuspješnijih izvoznika u BiH.
Tvrtka iFORM d. o. o. proizvodi kompleksne i sofisticirane alate za hladno oblikovanje lima i u isto vrijeme serijski proizvodi autodijelove za većinu renomiranih svjetskih proizvođača. Ova tvrtka na tržištu aluminija dugi niz godina je u zajedničkom projektu s kompanijama Mercedes i AMG.
U tim projektima proizvodi serijske dijelove za karoserije novih automobila koji dolaze s EU proizvodnih linija. Tvrtka iFORM aluminij nabavlja u kolutu (coil) od proizvođača iz EU-a pa ga uz pomoć svojih alata i preša formira u dijelove potrebne za nove automobile.
Širokobriješka tvrtka Nevals bavi se ugradnjom aluminijskih otvora i fasada i na području Europske unije. Tako je ova tvrtka postavila aluminijsku fasadu na sportskom centru u Frankfurtu.
Tvrtka Pavković paneli proizvodi aluminijske panele za ulazna vrata i izvozi u EU. Još se oko 30 manjih poduzeća i zanatskih radnji u Širokom Brijegu bavi proizvodnjom otvora i ugradnjom aluminijskih panela i bravarije. Nismo uspjeli dobiti podatke o tome koje od njih rade i za izvoz.
Prije nekoliko godina dobili smo podatke Vanjskotrgovine komore BiH o tome koji se gospodarski subjekti u Širokom Brijegu, osim navedenih, bave obradom, preradom i izvozom raznih vrsta metala, posebno proizvoda na bazi aluminija, te zapošljavaju više od tisuću djelatnika, a to su Almis, Rolorad, Herkam, Džajkić, Kovinoplast, Misir BMJ, Metalrad, Dual-Mont, M Plast i Doso Produkt.
Za Široki Brijeg aluminij je “bijelo zlato”, nadamo se da će ponovno snažnije zasjati i ono “crveno” – boksit, od kojeg se proizvodi aluminij.
Vrisak.info
