Sjeverno od grada Širokog Brijega, počevši od Borka, izvora rijeke Lištice s istočne strane i Ciganskog Brda s nešto zapadnije strane, pa sve do planina Čabulje i Gvozda, površinom najvećom od svih širokobrijeških naselja prostire se Crnač, jedna od 24 širokobriješke mjesne zajednice, piše Miro Bošnjak za Večernji list.
Čudno podijeljen na Gornji i Donji, a ne na istočni i zapadni, kako se nalazi na zemljovidu, ali ujedinjeni kroz jednu župu i mjesnu zajednicu, iznjedrio je brojna poznata imena u raznim djelatnostima. Teško je, naravno, sve poznate Crnčane prebrojiti kako iz današnjih vremena, a još i više zbog pomanjkanja izvora iz prošlih vremena. Njihova imena više su plod sjećanja i priča starijih, negoli zabilješki koje su se negdje mogle pronaći. No, koliko god ovom pričom želimo istaknuti neka nama poznatija imena, toliko smo i svjesni da ćemo neke i zaboraviti, bez imalo namjere, jer bismo željeli da ova priča bude samo jedan mozaik u jednom još boljem kazivanju o tom brdskom širokobriješkom naselju i njegovim ljudima kroz vremena. Kada biste danas pitali nekog Crnčanina, rođenog ili iseljenoga, po kojim ljudima je vaš kraj poznat, najvjerojatnije bi rekli po brojnim svećenicima. Katoličkoj crkvi i Bogu Crnač je dao čak 22 svećenika, od čega 21 franjevca i jednog svećenika dijecezanskoga reda. Kada se njihova imena spominju, današnji Crnčani odmah će izustiti njima drage i živuće fra Danu i fra Vendelina Karačića. Tu je odmah i pokojni bivši širokobriješki gvardijan fra Zdenko Karačić, fra Vendelinov mlađi brat, koji su zajedno sa svojim stričevima fra Jerkom i fra Blagom u crnačkom kraju poznati po nadimku Perići. Od živućih svećenika tu su još fra Ilija Šaravanja, koji je dugo pastoralno djelovao u katoličkim misijama, te mladi Marin Karačić, koji je prije nekoliko godina rekao mladu misu. Evo imena svih franjevaca koji su rođeni u Crnču.
Uz svećenike franjevačkog reda treba spomenuti i Vjekoslava Šaravanju, svećenika dijecezanskog reda koji dugi niz godina pastoralno djeluje u Dubrovniku. Uz svećenike, brojni su Crnčani drugih poziva i zanimanja obilježili povijest svoga mjesta i grada Širokog Brijega, a neki su i prešli granice lokalnog. Neki i žive vani, pa su u nedostatku izvora, nesvjesno zaboravljeni. Uz svećenike, možda bi bilo zanimljivo priču nastaviti s crnačkim specifičnim ugostiteljom Ivanom Zeljkom Mucom, koji je imao “posluživaonicu” pića na otvorenom davnih šezdesetih, sedamdesetih godina, neposredno uz crkvu ili u obližnjem zaseoku Prženuše gdje mu je bila obiteljska kuća.
Njegova slika danas krasi zidove poznatog Restorana kod Čolića koji je obilježio 40 godina postojanja i čiji je vlasnik Ivan Zeljko – Čolić gastarbajterska iskustva donio u Široki Brijeg. Muce se specifičnim ugostiteljstvom počeo baviti kada je na Cerovim Docima prestao s radom kako dućan tako i gostionica koju je dugo držao najprije djed, pa potom i otac Ive Jurilja Spržića. Njihova kuća dugi niz godina, još iz vremena stare Jugoslavije, bila je stjecište javnih i društvenih zbivanja toga kraja. Rođeni Crnački vodili su trgovinu i u Lištici (Široki Brijeg), u Šremerovoj kući kod Dogane. Najprije šezdesetih godina Šimun Karačić – Lucić, koji se poslije s brojnom obitelji odselio u Zagreb, pa potom su se njegovi raselili i diljem svijeta. Naslijedio ga je Stanko Zeljko – Stipušić, čija su djeca ostavila traga ne samo u Širokom Brijegu, već i u Zagrebu, Splitu.
Crnački humor i duh neizostavno je vezan uz Iliju Soldu – Lucića, Ivana Karačića – Bulju, Tomu Zovku, Ivećka Šaravanju, Matu i Andriju Zeljko – Gazdiće, Dobroslava Docu Jurilja, Ivana Bošnjaka Dujkića, Grgu Ljubića Kebića… Grgo Ljubić umro je prije dvije godine u dubokoj starosti prešavši dobro devedesetu. Ostat će i upamćen kao jedan od najstarijih aktivnih vozača, a vozački ispit položio je davne 1943. godine na Borongaju u Zagrebu. Ime Kleme Zeljko, općinskog činovnika koji je kupio porez obilazeći kuću po kuću, ostalo je u lijepom sjećanju starijih Crnčana. Kao rijetko gdje, zbog iznimne čestitosti, ljudi bi mu s osmijehom plaćali svoje obveze. Izrodio je mnogo djece i jedan od njegovih sinova, ugledni odvjetnik Žarko Zeljko, znao bi često ponavljati priče svoga oca. Uz odvjetnika Žarka Zeljku, poznati Crnčanin iz pravosudne djelatnosti je i sudac općinskog i županijskog suda Mile Zeljko. Zgode duhovitih Crnčana dobro je znao prepričati i opisati ugledni profesor Andrija Zeljko. Zeljko je svestran čovjek. Uz profesorski posao, bio je dobar novinar, režiser, glumac… Znao se počesto našaliti i na svoj račun.
Takva je njegova priča iz studentskih dana kada je šetajući glavnom zagrebačkom ulicom, razgledajući izloge, ugledao knjigu “Crnačke duhovne pjesme”. Odmah je zastao i nije mogao, a da je ne kupi. Kada je došao u studentsku sobu, uvidjevši kako u njoj nema gore navedenih crnačkih šaljivdžija, već se nalaze imena nekih poznatih crnoputih glazbenika toga vremena koji promoviraju jazz, rock i slične glazbene trendove, brzo se vratio kod prodavačice s molbom da joj vrati knjigu. Kroz svoju povijest Crnač je dao i niz političara, bilo glavara iz austrougarskog doba, Kraljevine Jugoslavije, socijalističke Jugoslavije ili iz novog doba. Ime Marka Šaravanje – Purina, pučkog lidera, osobito je poznato. Purin je bio načelnik općine u teškim vremenima poslije Drugog svjetskog rata.
O njemu je fra Blago Karačić u svojoj knjizi “Ratne i poratne uspomene 1945. – 1952.” zapisao:
– U odjelu jednog vagona sjedio je Marko, postariji čovjek, seljak prosijedih kosa, povisok, pristojno obučen, visoka čela i odvažna pogleda. Pušio je hercegovačku škiju. On je poznat u svom kraju kao neobično bistar i odvažan čovjek. Zato ga je poštivao svatko tko ga je poznavao. Neko vrijeme bio je i načelnik općine, iako uopće nije išao u školu. Bio je samouk, pa je znao čitati i pisati. I najinteligentnijem čovjeku bilo je ugodno s njim razgovarati. Uvijek se mogla pokoja njegova “staviti u džep”…
Sredinom tridesetih godina dužnost načelnika obnašao je i Ivan Šaravanja, kojega su još nazivali bilježnikom. Ivanov brat Žarko, nakon završene gimnazije, dugo godina je, nakon Drugog svjetskog rata, završivši visoke škole, u Sarajevu obnašao brojne visoke dužnosti u tadašnjoj državi.
Ivanom sin Vlado među prvim je Širokobriježanima stekao diplomu Ekonomskog fakulteta. Kao ekonomist bio je voditelj računovodstva na Stomatološkom fakultetu u Sarajevu, a jedno vrijeme vodio je i sve zdravstvene ustanove u tom gradu. Još uvijek je, unatoč poodmakloj životnoj dobi, radno aktivan. Živi i radi u Širokom Brijegu.
Ime komunističkog lidera Marka Šoljića također je vezano uz Crnač. Nakon sudjelovanja u Španjolskom građanskom ratu vratio se u svoj rodni kraj. Neki kažu da mu pripadaju zasluge kao tadašnjem načelniku općine Lištica u obnovi gimnazije poslije Drugoga svjetskog rata. Neizostavna imena iz socijalističkoga crnačkog vremena bili su i tadašnji predsjednici mjesnih zajednica, poznati kumovi: Jure Zeljko, Čedomil Zovko i Nikola Rezić. Ostat će upamćeni kao ljudi koji su se i u takvim vremenima borili za svoj kraj.
vecernji.ba
