Večeras je u dvorani sv. Ante na Humcu, s početkom u 19.30 sati predstavljeno drugo izdanje godišnjaka „Bilig“ kojeg su pripremili članovi udruge „Hercegovačka kulturna baština – Bilig“.
Raznovrsni naslovi koji se protežu kroz drugo izdanje godišnjaka tiču se povijesti hercegovačke zemlje i ljudi koji su tu rođeni, koji su tu živjeli, kao i onih koji su iz Hercegovine otišli, ali joj se uvijek vraćaju.
Također, svjedoči da i u tegobnim vremenima treba živjeti i raditi, te donosi zabilješke o kulturnim događanjima kroz prošlu godinu u hercegovačkim općinama, udrugama, klubovima, kao i u Hrvatskom narodnom kazalištu u Mostaru.
Neizostavan je i „Književni kutak“ u kojem mogu uživati ljubitelji dobroga stiha i proze. Našlo se mjesto i za koronavirus koji je promijenio do sada poznati način života, te teme poput funkcioniranja škole u pandemiji. U ovom godišnjaku se mogu pronaći i prilozi o atraktivnim hercegovačkim vrhovima i planinskim područjima, prilog o poštanskim markama, zatim prilog o etnografskoj izložbi u Ljubuškom, prilog o 25 godina Daytonskog sporazuma, kao i mnogi drugi zanimljivi tekstovi i fotografije.
Također, nalazi se i tekst fra Žarka Ilića, dugogodišnjeg urednika Kršnog zavičaja, pod naslovom „Priča o Humačkoj jami pala u jamu“.
Predstavljači godišnjaka bili su dr. fra Ivan Dugandžić, te publicist i istraživač Stanislav Vukorep.
Na samom početku, prisutne je pozdravio gvardijan franjevačkog samostana na Humcu, fra Dario Dodig koji je uredništvu i članovima čestitao na godišnjaku, a zatim je riječ preuzeo publicist i istraživač Stanislav Vukorep.
„Poštovane dame i gospodo, srdačno vas pozdravljam. Pozdravljam uredništvo Bilig-a i pokretača ovog hercegovačkog godišnjaka, povjesničara dr. Antu Čuvala, i fra Ivana. Pozdravljam i sve autore vrijednih priloga sa željom da ne posustanu u pisanju za ovaj jedinstveni godišnjak. Godišnjak koji večeras predstavljamo je hvale vrijedan časopis koji na 208 stranica donosi buket raznovrsnih zanimljivih priloga. Bilig je pošao stazom Kršnog zavičaja kojeg je dugo godina pisao i uređivao poštovani fra Žarko Ilić koga ovim putem također srdačno pozdravljam.“
Vukorep se prisjetio i pokojnog profesora dr. sc. Pere Marijanovića kojem rijeka Neretva ne razdvaja, već spaja Hercegovinu i što je on svojim radom na Sveučilištu u Mostaru i preko aktivnosti stranice Ruđer Bošković – Donja Hercegovina stalno isticao i provodio. Na tom tragu je i nastala ideja dr. Ante Čuvala i uredništva da Bilig bude časopis Hercegovine.
U svom predstavljanju godišnjaka, Stanislav Vukorep se dotakao svakog teksta i svakog autora i suradnika Biliga.
„Znam koliko je ovo težak i odgovoran posao za uredništvo i autore jer sam i sam s književnikom Ljubom Krmekom uređivao list Vrutak koji je izašao u 11 brojeva, a za koji je pisalo 125 autora, od učenika do znanstvenika. Također sam pokrenuo i pisao Glas Hutova u 25 brojeva, stoga mi je poznat mukotrpan posao na radu Biliga“.
Nakon Stanislava Vukorepa, riječ je preuzeo dr. fra Ivan Dugandžić koji se osvrnuo na poznata i ugledna imena koja se pojavljuju u drugom izdanju godišnjaka.
„Tu ponajprije mislim na Radoslava Dodiga i Vinka Grubišića koje sam imao prigodu osobno poznavati i s njima se družiti, te iz drugih razloga našeg velikana Ruđera Boškovića o kojem piše Vesna Slobođan. Osim toga, želio bih na kraju posjetiti na još neke vrijedne kulturne predaoce iz Ljubuškog kraja koji su nas životom i radom zadužili i koje ne bismo smjeli zaboraviti.“
Fra. Ivan Dugandžić je pričao o životu Radoslava Dodiga kojemu životne okolnosti nisu bile naklonjene, ali se prisjetio i njihovog poznanstva.
„Naprotiv, morao se mukotrpno probijati kroz život i sve po čemu je poznat i velik ostvario je svojom prirodnom nadarenošću i upornim radom praćenim neutaživom žeđu za znanjem i velikom ljubavi prema kulturi i kulturnoj baštini.
Kada sam početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća živio i djelovao u ovom samostanu na Humcu i kad sam imao prigodu često se družiti s Radoslavom, bilo je to vrijeme popularne Kviskoteke na hrvatskoj televiziji, a Radoslav bijaše jedan od njezinih čestih sudionika i od svih priznati šampion. Sedam dana pred odlazak na natjecanje u Zagreb, došao bi u našu knjižnicu tražiti literaturu iz koje je pripremao svoje nastup. Budući da knjižnica tada nije bila sređena kao danas, satima smo znali kopati po hrpama knjiga kako bismo našli ono što je njega zanimalo. Najčešće to bijaše literatura iz arheologije, starije povijesti i opće kulture. Radosno bi odnio doma čitave naramke knjiga, a još radosniji bi ih vraćao nakon ostvarene pobjede u svojim nastupima koji su se pamtili i prepričavali. Otišao je prerano između nas, ali svojim životom zaslužuje trajno mjesto u memoriji ovoga kraja i njegovih ljudi.“
Drugi zastupljeni autor u Biligu, koji je privukao pozornost fra. Ivana Dugandžića je Vinko Grubišić sa svojim člancima „Nekoliko riječi o trima hrvatskim pismima“ i „Hagiografemi“.
„Iako mali narod, Vinko podsjeća da se Hrvati mogu dičiti s trima različitim pismima na kojima je od ranog srednjeg vijeka stvarana njihova kulturna baština“ kazao je fra Ivan, te se osvrnuo i na glagoljicu kojoj, kako kaže, porijeklo i njezin kasniji razvoj do danas nisu do kraja objašnjeni.
„U svom članku, Grubišić se bavi daljnjim razvojem glagoljice, koju je u Dalmaciji i Slavoniji potiskivala lakša i praktičnija latinica, a u Bosni i Hercegovini također za pisanje lakša i jednostavnija hrvatska ćirilica prozvana bosančicom. U tom kontekstu autor spominje i svima nama poznatu humačku ploču na kojoj se vidi ta razlika i međusobni utjecaj gdje, citiram njega, pet glagoljskih grafema pokazuje svojevremenu simbiozu glagoljskog i ćiriličnog pisma.“
U svom izlaganju, fra Ivan se osvrnuo i na članak „O. Josip Ruđer Bošković“ autorice Vesne Slobođan koja podsjeća tko je bio Ruđer Bošković po kojem se danas zove najviša znanstvena ustanova u Hrvatskoj, čuveni znanstveni institut u Zagrebu.
Na samom kraju, obratio se i pokretač godišnjaka, povjesničar dr. Ante Čuvalo koji se zahvalio svima na dolasku, kao i svima koji su na bilo koji način sudjelovali u stvaranju godišnjaka.
Predstavljanje drugog izdanja Biliga je privuklo mnoštvo posjetitelja kako iz Ljubuškog, tako i iz okolnih mjesta u Hercegovini.
Ovaj događaj svojim pjevanjem je uveličala klapa „Benedictus“.
Vrisak.info
