Švicarska se često prikazuje kao zemlja blagostanja i sigurnosti, no iskustvo Zdenka Lauca pokazuje da stvarnost može biti složenija.
Nakon 35 godina provedenih u inozemstvu, odlučio se vratiti u rodni Vašarovići kod Ljubuškog.
U reportaži novinara Maria Brkića za Glas Hercegovine, Zdenko otvoreno govori o životu u Švicarskoj, o prednostima, ali i izazovima te objašnjava razloge zbog kojih je povratak u domovinu za njega bio prirodan izbor.
Njegova priča podsjeća da „obećana zemlja“ nije uvijek onakva kakvom se zamišlja, a da povratak korijenima može donijeti novu snagu i smisao.
„Mnogi misle da je to obećana zemlja, da je tamo sve lako. Mogu ti reći da jest uređeno i dobro, ali novac ne pada s grane. Moraš raditi 20, 30 godina da bi nešto ostvario“, kaže Zdenko.
U Švicarsku je otišao 1979. godine kao dvadesetogodišnjak, u potrazi za boljim životom, poput brojnih Hercegovaca tog vremena. Nakon desetljeća rada, odluka o povratku, kaže, za njega je bila prirodna.
„Rođen sam ovdje i uvijek sam znao da ću se vratiti. Djeca moraju razmišljati svojom glavom, kao što sam i ja. Ne mogu ja živjeti njihov život“, ističe.
Po povratku nije stao – okrenuo se stočarstvu, kupio ovce i uredio imanje, započevši svakodnevicu koja mu donosi mir i ispunjenje.
Danas njegovo gospodarstvo obuhvaća razne vrste ovaca, krave, voćnjak i vrt, a dan mu počinje već u ranim jutarnjim satima.
Iako priznaje da život na selu nosi određene izazove, ističe da mu pruža zadovoljstvo kakvo nikada nije osjetio dok je živio u inozemstvu.
„Nekad je naporno, ali kad vidiš što si napravio, sve se isplati. Ovdje si svoj na svome“, dodaje.
Govoreći o životu u Švicarskoj, ističe kako su ljudi korektni i pristojni, no način života razlikuje se od hercegovačkog.
„Ima druženja, ali nije kao kod nas. Moraš se uklopiti, graditi odnose. Kod nas je to spontanije“, objašnjava i dodaje:
„Netko te podržava, netko kritizira. Ali to mi nije važno. Ja znam zašto sam se vratio.“
Danas živi jednostavno, ali ispunjeno, okružen prirodom, obitelji i radom koji mu daje smisao.
„Švicarska je dobra, ali Hercegovina je moja“, zaključuje Zdenko.
Vrisak.info
