Svjesni smo situacije u kojoj se trenutno nalazimo, kad mnogi ostaju bez posla, bez kruha i broje svaki novčić koji posjeduju. Rijetko tko je ostao nepogođen ovom nezavidnom situacijom koja je utjecala na razne poslove i otkaze.
Tužna je činjenica da je i prije ove pandemije bila slična situacija. Obitelji u kojima nitko ne radi, starci sami i nemoćni i bez ikakvih ili minimalnih primanja, djeca koja doručkuju krišku starog kruha, sve je to ono što nas okružuje.
Ali u moru onih koji su pokupovali namirnice za godinu dana, osigurali sebe pritom ne misleći na druge, nađu se i oni koji kupuju da bi drugima poklonili.
Tako smo u Ljubuškom pronašli jednu osobu koja je oko sebe okupila malu vojsku dobrih ljudi koji svakodnevno čine dobra djela.
Ovo nije hvalisanje, ovo je samo primjer kako bi se čovjek trebao ponašati u teškim vremenima.
„Oduševljena grupom u kojoj se može kupiti i prodati, ali i pokloniti, dođem na ideju da poklonim sve svoje stvari, te tako i bi. Nitko sretniji od mene, zahvalnost me još više pokrenula da humanim radom primaš plaću od Boga“ započela je ovu priču Jaka Primorac Brbor, Ljubušanka koja je pokrenula ovu malu, a ipak tako veliku akciju, te nadodala da sve ovo ipak ne bi mogla sama.
„Za mjesec dana pojavi se ova novonastala situacija koja me samo probudila, koja je učvrstila odluku da nastavim poklanjati, ali, ne čovječe od viška ili od manjka, nego ono popola. Koliko imam ja, da imaju i drugi.
Međutim, ljudi su me prepoznali i vjeruju da ću se izboriti za svakoga, mislim moram se izboriti, čovjek ne smije propustit tu sreću, niti ostat imun na sve ovo. Osjećaji koji se tu prepletu, i moji i onih kojima pomažem, to je motivacija.
Naravno, sama ne bih mogla, uvelike mi pomaže moja obitelj i moji prijatelji, školske kolege koji su spremni krv dat, a ne vreću brašna. Ne poklanjaju samo hranu, nego i higijenske potrepštine, pelene za bebe, opremu… koliko tko može. Uključili su se mnogi profesori naših škola, djelatnici Općine, i mnogi drugi koje do sada nisam ni poznavala.
Veliki vjetar u leđa mi je dala udruga Pravi Put, odnosno Žana Alpeza koja mi je bila taj dodatni pokretač“ kazala je Jaka za Vrisak.info, te nadodala da se toplo nada da će ovo sve jednom biti iza nas, i da će oni svejedno nastaviti sa radom.
„Moji su se snovi ostvarili, dragi moji prijatelji, srca su nam ispunjena, a lica ozarena, što znači da je vrijedno truda.“
Svi smo mi svjesni situacije koja nas okružuje, ali koliko puta smo baš mi pokretač nečega dobrog. Oko nas postoje mnogi ljudi koji su u potrebi, i kojima upravo mi možemo pomoći. Ako ne znamo kako, postoje osobe koje znaju, koje to rade. Postoje ljudi u svakoj sredini koji brinu za druge, upravo ovakvi, pronaći će način da preuzmu pakete i da ih ostave u pravim rukama. Postoje obitelji koje nemaju osnovnih namirnica za život.
I ovakvih priča ima još, one ne smiju biti neispričane, one su nam životna lekcija, neka nam budu i motivacija da usrećimo nekoga.
Vrisak.info
