Euharistijsko slavlje povodom blagdana svetog Josipa Radnika, zaštitnika Groblja mira, održano je danas u crkvi sv. Josipa Radnika na Memorijalnom centru Groblje mira na Bilima u župi Goranci.
Svetu misu, koja je započela u 12.00 sati, predvodio je i pod njom propovijedao don Ivan Perić, župnik i upravitelj Svetišta Presvetog Srca Isusova u Studencima uz koncelebraciju mjesnog župnika fra Ivana Ivande.
Osim članova Organizacijskog odbora, na čelu s predsjednikom Milom Pušićem, okupio se velik broj mještana okolnih i daljih župa i općina.
Misno slavlje na prepunom platou ispred crkvice sv. Josipa Radnika na Groblju mira svojim sviranjem i pjevanjem uljepšao je Katedralni zbor “Marija” pod vodstvom don Dragana Filipovića.
Prigodna čitanja i molitvu vjernika čitali su članovi Trećeg franjevačkog svjetovnog reda sa Širokog Brijega koji su kao i svake dosadašnje godine pomogli pri organizaciji mise.
U svojoj propovijedi don Ivan je naglasio: ”Ne mora se o nekom mnogo govoriti, pisati, a da bude velik i u ljudskim, a osobito Božjim očima. O mnogim glumcima, sportašima, političarima danas u svijetu u mass-medijima mnogo se govori i piše, a jako će brzo otići u zaborav.
Nasuprot njima, o sv. Josipu u evanđeljima jedva da su zapisane nekolike riječi, a on je svakom novom naraštaju Crkve još veći i svetiji, još više uzor i zagovornik. I stoga ga je Crkva, uz Majku Božju kao prvu među svetima, i sv. Ivana Krstitelja za kojeg Isus reče da ne usta veći od žene rođen, njega, sv. Josipa počastila dvostrukom svetkovinom; 19. ožujka kao Gospina zaručnika, i današnjom svetkovinom u blagdanu sv. Josipa Radnika.
Veličina i svetost sv. Josipa nije tek u njegovoj ulozi člana sv. nazaretske Obitelji, ili u tom što ga naš hrvatski narod već više stoljeća časti kao svog zaštitnika, nego je njegova svetost u tome što nije bježao od dužnosti koju mu je Bog u njegovu životu naumio.
A mogao je reći, nije to za mene, nađi o Jahve nekog drugog za tako uzvišenu i tešku zadaću. Tu leži silna sličnost sv. Josipa s našim braniteljima, našim vitezovima svih ratova, a svi ti ratovi bili su domovinski, ne tek onaj od 91.-95., premda samo njega nazivamo domovinskim.
Svaki je u našoj krvavoj hrvatskoj povijesti bio domovinski, jer nikog nismo napadali, ni tuđe otimali, nego svoje branili, svoju obitelj, svoj dom, svoju domovinu. Kažem, tu stoji silna sličnost sv. Josipa sa našim poginulim i nestalim braniteljima i svim civilnim žrtvama ratova.
Šutke, nerijetko s krunicom oko vrata, stali su u zaštitu svojih svetinja, svoje vjere i svoga naroda. I tisuće njih, da tisuće, stotine tisuća mučeničkom smrću zapečatili svoju ljubav prema svojoj vjeri i svom narodu.”, priopćili su iz Memorijalnog centra Bile.
Vrisak.info
