Fra Željko Barbarić, franjevac rodom iz Širokog Brijega i misionar u Svetoj Zemlji, u razgovoru za Večernji list BiH govorio je o nadi i optimizmu u vremenu globalnih kriza, pandemije i ratnih sukoba.
Prema njegovim riječima, ljudi od prvih dana nisu mnogo promijenili način života, a svijet se i danas suočava s prijestupima, lažima i nepravdom, što potvrđuje i biblijski zapis Propovjednika: „Što je bilo, opet će biti, i što se činilo, opet će se činiti, i nema ništa novo pod suncem“ (Prop 1,9). Fra Željko ističe da pojedinac u svom vremenu i prostoru mora tražiti način kako se nositi s izazovima, te naglašava važnost svjesnog djelovanja unatoč okolnostima.
On prenosi primjer američkog trenera Chucka Pagana, koji se suočio s leukemijom, a potom održao motivacijski govor svojoj momčadi: i u teškim okolnostima valja „živjeti u viziji“ i pobijediti „iduću utakmicu“. Fra Željko pojašnjava da se u svakodnevnom životu ta „iduca utakmica“ odnosi na nove dane, nenadane situacije, dijagnoze, lijekove i stres – te da pobijediti znači ostati normalan unatoč teškoćama.
Govoreći o optimizmu u vremenu pandemije i globalnih kriza, fra Željko spominje Viktora Frankla, utemeljitelja logoterapije. Frankl je ljude suočavao s pitanjem zašto se nisu ubili, kako bi ih podsjetio na ono zbog čega im život vrijedi i za što je vrijedno boriti se. Fra Željko navodi da upravo u toj spoznaji leži odgovor na pitanje ima li mjesta optimizmu, naglašavajući ulogu obitelji, prijatelja, posla i vjere kao motiva za svakodnevnu borbu i podnošenje životnih križeva.
U Svetoj Zemlji, prema njegovim riječima, i ove godine Uskrs se obilježava u izazovnim okolnostima. Ratni sukobi i raketni napadi ograničavaju okupljanja, a kršćani, kojih je manje od 2 posto, proslavljaju Veliki tjedan u skladu s mogućnostima svojih lokalnih župa. Fra Željko ističe da snaga ne dolazi iz ratova i nasilja, nego iz života predanog drugima: „Nema veće ljubavi od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje“ (Iv 15,13).
Kao diplomirani terapeutski savjetovatelj, fra Željko naglašava važnost slušanja i razumijevanja ljudi svih vjeroispovijesti: „Priznajem da ne znam tko je čovjek ispred mene, pitam ga ‘Kako si?’ i tražim da ispriča svoju priču. Ljudi često žele samo podijeliti svoju muku“, pojašnjava.
Osvrćući se na javni prostor i medije, fra Željko ukazuje na važnost duševne higijene. Uklonio je toksične kanale i portale iz svog svakodnevnog života jer, kako kaže, riječi mogu potaknuti i dobro i zlo. Papa je na Cvjetnicu upozorio na raskorak između onoga što se govori i onoga što se radi, podsjećajući citatom proroka Izaije: „Molitve samo množite, a ja vas ne slušam. Ruke su vam ogrezle u krvi“ (Iz 1,15).
Prisjećajući se Uskrsa iz djetinjstva u Širokom Brijegu, fra Željko ističe jednostavne obiteljske tradicije poput skupljanja gorkog bilja na Veliki četvrtak i bojenja jaja prirodnim materijalima. Dodaje da je tada svijet izgledao jednostavnije i prirodnije, dok današnji život doživljava kao kompliciran i težak.
Za kraj, fra Željko poručuje vjernicima da ne odustaju od nade: „Ne odustajem od vjerovanja da jedino dobro može pobijediti zlo. Samo život pobjeđuje smrt.“ Zahvaljuje svima koji podržavaju djelatnosti u Svetoj Zemlji, od stipendija i smještaja za djecu iz nesređenih obitelji, do osiguravanja osnovnih životnih uvjeta za one u potrebi.
„Ujedinjeni u molitvi za mir i u dubokoj zahvalnosti za svako dobro učinjeno prema onima u potrebi, želim svima sretan i blagoslovljen Uskrs“, zaključuje fra Željko Barbarić iz Jeruzalema.
Vrisak.info
