Na današnji dan obilježava se sto godina od rođenja dr. Franje Tuđmana, čovjeka koji je obilježio modernu nacionalnu povijest, te bio središnji lik u mnogim događanjima koja su se zbivala. Franjo Tuđman rodio se 14. svibnja 1922. u Velikom Trgovišću.
Autor: I. Marijanović
Otac Stjepan bio je istaknuti član HSS-a, kojega je OZNA 1946. likvidirala zajedno s njegovom pomajkom. Također je vrlo rano ostao i bez brata Stjepana koji je poginuo 1943. Njegova aktivnost počela je u vrlo mladim danima, pa je zbog sudjelovanja u demokratskom nacionalnom pokretu dva puta bio uhićen 1940. U Drugom svjetskom ratu sudjelovao je u antifašističkom pokretu, a 1960. promaknut je u čin generala, nakon čega se vrlo brzo povlači iz vojne službe. Počinje se baviti znanstveno-istraživačkim radom te objavljuje znanstvene radove iz područja povijesnih znanosti, vojne teorije, suvremene nacionalne povijesti, te filozofije povijesti i međunarodnih odnosa.
Godine 1961. osniva Institut za historiju radničkog pokreta i postaje njegovim direktorom. Od 1963. godine predaje na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. U tom razdoblju sudjeluje na brojnim domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima, a djeluje i kao urednik ili član uredništva znanstvenih časopisa i enciklopedijskih izdanja.
Zbog svojih stavova o nekim povijesnim pitanjima dolazi u sukob s komunističkim vlastima, koje ga optužuju zbog nemarksističnosti i nacionalizma u istraživačkim radovima. To se prije svega odnosi na viđenje da svaki narod ima pravo na vlastitu oružanu silu, protivljenje nametanju kompleksa NDH-a hrvatskom narodu te ukazivanje na preuveličavanje broja jasenovačkih žrtava. Politički progon kulminirao je kada je izbačen iz Komunističke partije, uklonjen sa Sveučilišta te smijenjen s mjesta direktora Instituta i prisilno umirovljen.
Bio je sudionikom Hrvatskog proljeća 1971., te će zbog toga biti uhićen i osuđen na dvogodišnju kaznu zatvora. Zbog intervjua koje je dao švedskoj televiziji, zapadnonjemačkoj televiziji ARD i jednoj francuskoj radio postaji, a u kojima je kritizirao komunističko jednoumlje i zagovarao pluralističku demokraciju, opet je uslijedio sudski progon. Osuđen je na pet godina zatvora, ali je prijevremeno pušten zbog pogoršanog zdravstvenog stanja.
Sva ta događanja, previranja u Europi i ukidanje totalitarnih režima u drugim državama, potaknula su Tuđmana na ideju stvaranja slobodne hrvatske države. Počinje putovati po svijetu, upoznaje se s hrvatskim iseljeništvom, pa će u Kanadi upoznati i svog budućeg ministra obrane Gojka Šuška. Nakon što je dozvoljen pluralizam na jugoslavenskoj političkoj sceni, Tuđman ne gubi vrijeme, te 1989. odlučuje osnovati Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ). Sljedeće godine dolazi do prvih demokratskih izbora u Hrvatskoj gdje Tuđman pobjeđuje i postaje predsjednikom predsjedništva SR Hrvatske. To će biti njegova jedna od tri pobjede, jer će na višestranačkim izborima u slobodnoj Hrvatskoj 1992. i 1997. odnijeti dvije uvjerljive pobjede.
No, kako je navikao da se kroz njegov znanstveni rad nižu problemi, tako ga i ovaj put nisu zaobišli. Dolazi do otvorene agresije na Republiku Hrvatsku, ali se ne da pokolebati, unatoč činjenici da u očima javnosti izgleda kao “glavni negativac” koji želi srušiti državu. Dana 8. listopada 1991. proglašava nezavisnost hrvatske države, a dva mjeseca kasnije ona će dobiti punopravnu podršku od strane međunarodne zajednice. Za to vrijeme situacija u Hrvatskoj je bila dosta loša, pao je Vukovar, pali su još i drugi gradovi pod ruke tzv. SAO Krajine. Također do međunarodnog priznanja veliki udarac je Hrvatskoj zadao embargo na uvoz oružja, pa su hrvatske snage bile u dosta nezavidnoj situaciji. Ipak, sloga i zajedništvo koje su u tom trenutku krasile hrvatski narod, te moral koji je upućivao sam predsjednik, nakon nekog vremena stvorilo je vrlo jaku i organiziranu vojsku spremnu osloboditi svaki kvadratni centimetar okupiranog hrvatskog prostora.
Predsjednik Tuđman kao vrhovni zapovjednik oružanih snaga počinje sa provođenjem vojnih operacija. Operacije u kojima se posebno istakao bile su Maslenica, Bljesak i Oluja. Posljednje dvije navedene operacije vrlo su dojmile svjetsku scenu i sigurno su nešto na što hrvatski narod smije i mora biti ponosan. Njegov daljnji napredak u rat zaustavlja međunarodna zajednica. Ubrzo dolazi do mirovnih pregovora u Daytonu i okončanja rata, ali će tek mirnom reintegracijom 1998. hrvatsko podunavlje biti konačno vraćeno matičnoj državi.
Franjo Tuđman zasigurno je ostavio svoj pečat hrvatskoj povijesti. Njemu u čast napravljeni su brojni spomenici i kipovi kao znaci zahvale za sve što je doprinio za stvaranje slobodne hrvatske države. Naravno, neki se s tim neće složiti, neki će reći da je mogao učiniti više, no to su već osobni stavovi ljudi. Tuđman je sigurno bio čovjek van svog vremena, koji je imao viziju, vrlo jaku želju i volju, unatoč svim problemima. I uspio ju je stvoriti i ostvariti generacijama koje dolaze. Što god one radile i kakve god politike vodile, neka im polazna točka uvijek bude hrvatski narod, onaj u matičnoj državi, u susjednoj Bosni i Hercegovini i iseljeništvu.
Jer kako je govorio predsjednik Tuđman: “Imamo svoju Hrvatsku, naša je i biti će onakva kakvu sami želimo. I nećemo nikad nikom dopuštati sa strane da nam propisuje kakva ta Hrvatska treba da bude!”
Vrisak.info
