„Slom domaće poljoprivrede, uvoz hrane eksplodirao“ – alarmantni naslov iz Jutarnjeg lista jasno oslikava stanje u Hrvatskoj, gdje je uvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda dosegao vrtoglavih 6,26 milijardi eura, odnosno oko 12,5 milijardi maraka.
Bosna i Hercegovina suočava se s istim problemom, trošeći milijarde maraka na uvoz voća, povrća, žitarica, mesa i vode.
Sve veća ovisnost o stranim tržištima otvara pitanja o održivosti domaće poljoprivrede i dugoročnim posljedicama po ekonomiju i prehrambenu sigurnost.
Već godinama u BiH se napušta poljoprivreda, a rijetke velike poljoprivrednike država pokušava na neki način spasiti, uglavnom poticajima, dok se male pustilo da izumru i većinom im se nije pokušalo pomoći zbog birokracije koja u BiH ne podnosi malog čovjeka, piše Večernji list.
Postoje li rješenja? Postoje i ako ih sami ne znamo osmisliti, preuzmimo ih od drugih. Drago Čengić, znanstveni savjetnik i voditelj Razvojne mreže iz Republike Hrvatske, nedavno je odaslao javni apel za novu poljoprivrednu politiku, a evo što je ovog puta predložio.
– Vlada mora brzo osnovati stručno-administrativni stožer za redefiniciju politike i hitne mjere koje će povećati one proizvodnje u kojima imamo snažnu tradiciju, povećati nacionalna sredstva za potpore i pomoć onima koji stvarno nešto proizvode, a smanjiti izdvajanja za one koji uopće ne stvaraju novu vrijednost u poljoprivredi te uključiti masu malih i srednjih uzgajivača i proizvođača u sustav uvećanih potpora sa stručnim vodstvom savjetodavnih kadrova – istaknuo je i zatražio usvajanje posve novih načela i mjera nove, alternativne poljoprivredne i ruralne politike te njihovu brzu provedbu u praksi. Je li to moguće u BiH?
Ne da je moguće već je i nužno. Jer bez malih i srednjih proizvođača, onih koji proizvode za osobne potrebe, BiH će nisko padati i imati ogromne gubitke.
U jednoj od ranijih analiza navodi se da je predratna poljoprivreda u BiH imala veliku i značajnu ulogu u gospodarstvu, međutim, ratna događanja prouzročila su štetu od 4,5 milijardi dolara, a danas 40 posto poljoprivrednih površina nije iskorišteno zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa te miniranih područja.
Sada je treba ponovno oživiti diljem okružja, a to se može uz kvalitetne strategije i slušanje stručnih ljudi jer, kako reče doktorica znanosti Ana Smokrović, filozofkinja i vrtlarica, prirodni svijet nestaje, o čemu je pisala i u svojoj knjizi “Što jedeš?”.
Objasnila je kako se to događa: ”Kad govorimo o uzgoju hrane, suvremeni, industrijski način uzgoja hrane oslanja se na goleme monokulture koje su zasijane standardiziranim sjemenom. Te biljke se napucavaju umjetnim mineralnim gnojivom koje ne doprinosi obogaćivanju života tla, dapače, natopljeno nitratima, ono degradira”.
Masovna poljoprivredna proizvodnja, usmjerena na kratkoročne profite, ostavlja dugoročne posljedice na zdravlje ljudi i okoliš.
”Taj način proizvodnje je kratkoročan, što sad uviđamo, uništava zdravlje ljudi i planeta, proizvodi lošu i nutritivno siromašnu hranu i profit donosi isključivo poljoprivredno-prehrambenim korporacijama koje proizvode hranu na globalnoj razini. To je realnost koja nije nimalo privlačna, ali postoji alternativa kojoj se mnogi uzgajivači okreću”, izjavila je Smokrović i dodala:
”Biodinamički uzgoj hrane pripada pod organski/ekološki/biološki uzgoj hrane i riječ je o uzgoju hrane u kojem se ne koriste umjetna mineralna gnojiva, agrokemikalije u vidu pesticida, ni sjeme manipuliranih gena. To je način uzgoja hrane koji surađuje s prirodom i temelji se na postulatima očuvanja tla, prirodnog svijeta i čovjekova zdravlja.”
Za razliku od konvencionalnog, industrijskog uzgoja hrane, koji je danas dominantan, no koji se pokazao kao potpuno neodrživ i devastirajući po prirodu i ljudsko zdravlje, organski način uzgoja hrane je alternativa.
”Taj način uzgoja hrane primjenjiv je na sve kontekste i parcele može se prakticirati i u malim primorskim vrtovima, ali i na ogromnim imanjima veličine omanje države koja funkcioniraju, primjerice, u Australiji. Itekako je moguće uzgajati kvalitetnu hranu na etički i održiv način koji ne šteti prirodi ni ljudskom zdravlju” – istaknula je Smokrović u jednom intervjuu za Novi list.
Pitanje kvalitete hrane iz uvoza postaje sve ozbiljniji problem, a svijest o njegovim posljedicama na zdravlje i gospodarstvo još uvijek nije na dovoljnoj razini.
Hrana koja dolazi s globalnih tržišta često je nutritivno siromašna, a ponekad i zdravstveno rizična, no dok se to u potpunosti ne shvati, posljedice će se nastaviti produbljivati.
Ne samo potrošači, već i oni koji upravljaju državom moraju prepoznati važnost revitalizacije domaće poljoprivrede. Mali i srednji proizvođači ključni su za stabilnost lokalne proizvodnje i prehrambenu sigurnost Bosne iHercegovine.
Vrisak.info
