Moderni način života, koji podrazumijeva veliki utjecaj medija, društvenih mreža i ekrana na djecu još od najranije dobi, razni nemili događaji u proteklom razdoblju, nepoznavanje osnovnih obrazaca ponašanja, međuvršnjačko nasilje… samo su neki od razloga zbog kojih se nameće potreba uvođenja novih nastavnih predmeta u školama u BiH.
Važnost i učenje
Uz već ranije inicijative i pilot-projekte kojima su u određenim školama uvedeni predmeti poput “Domaćinstva”, u sklopu kojeg učenici uče vještine potrebne u svakodnevnom životu i usavršavaju postojeće, potom “Humanost i sigurnost” te “Zdravi životni stilovi” koji se podučava od 5. do 9. razreda osnovne škole, a program ovog predmeta osposobljava učenike za kritičko prosuđivanje životnih situacija i vlastitih postupaka za odgovorno donošenje odluka, što podrazumijeva građenje vještina u komuniciranju, upravljanju emocijama, rješavanju problema, donošenju odluka i odolijevanju pritisku vršnjaka za stjecanje loših navika, nedavno se pojavila inicijativa o potrebi uvođenja još jednog nastavnog predmeta. Riječ je o predmetu “Medijska pismenost”, a potrebu za njegovim uvođenjem u škole objasnila je nedavno ministrica obrazovanja i znanosti FBiH Jasna Duraković. Prema njezinim riječima, mediji imaju vodeću ulogu u odgoju, ali i u manipuliranju, kojem su najviše podložni mladi, zbog čega treba težiti medijskom opismenjavanju djece kroz nastavni proces. Ona smatra kako je potrebno raditi na jačanju svijesti o ovoj tematici unutar osnovnih i srednjih škola te u skladu s tim institucionalno pronalaziti adekvatna rješenja koja će napraviti reformski iskorak unutar obrazovnog sustava u Federaciji BiH. Naglašava kako je obrazovni sustav koncipiran tako da se bavimo isključivo teoretskim znanjima, dok nedostaje praktičnih i funkcionalnih znanja i vještina, odnosno da se često zanemaruje odgojnu komponentu obrazovanja. Tako bi se u okviru tog novog predmeta, ako ideja bude prihvaćena, djeca od najranije dobi trebala odgajati da znaju kritički razmišljati o sadržajima koji su ponuđeni u medijima. – Medijski odgoj je, stoga, prva komponenta koja se mora zadovoljiti već od predškolske dobi, u vrtićima, osnovnoj školi do srednjoškolaca koji bi pred upis na fakultet već u potpunosti bili educirani i upoznati o stanju u društvu, medijskim sadržajima, medijima, medijskim korporacijama te znali što to znači i da su to sve dijelovi svakodnevnog života – objasnila je Duraković. Naglasila je kako razvoj kritičkog razmišljanja i svijesti od najranije dobi predstavlja ključni faktor za napredak demokratskog društva.
Kompleksnost predmeta
Ovaj cilj se može postići jedino integracijom predmeta medijske pismenosti u obrazovni sustav. Upravo je ta integracija nužna i nezamjenjiva za oblikovanje informiranih i osviještenih građana koji će aktivno doprinositi društvu. Podsjetila je i na činjenicu da trenutačno imamo s jedne strane potrošače medijskih sadržaja, a s druge novinare koji bi trebali biti posvećeni standardima profesionalnog novinarstva. – Nažalost, suočavamo se s poplavom neprovjerenih i senzacionalističkih informacija, često nedovoljno istraženih, koje se prenose s jednog izvora na drugi, često s pogreškama i nepreciznostima – ističe Duraković. Prvi korak prema integraciji ovog predmeta u obrazovne sustave je izrada priručnika o medijskoj i digitalnoj pismenosti.
Federalna ministrica naglašava kako je cilj izraditi i predstaviti ovaj priručnik koji bi trebao biti integriran u obrazovni sustav u školama diljem Federacije. Ističe kako Ministarstvo ne posjeduje ovlasti za nametanje ovakvih sadržaja, međutim, županije su prepoznale važnost i vrijednost ovog priručnika i uvođenje ove tematike u nastavne sadržaje, što je opsežan proces. Za početak bi se ova tematika izučavala na satovima razrednika, a svoj doprinos bi dali brojni etablirani novinari i stručnjaci s bogatim iskustvom, kao i članovi akademske zajednice kojih u ovoj državi ne manjka. Zbog kompleksnosti obrazovnog sustava uvođenje jednog ovakvog predmeta zahtijeva dosta vremena, međutim, prema riječima ministrice Duraković, postoje i ljudi i institucije te volja da se u sljedeće dvije ili tri godine ovo pitanje riješi. U svakom slučaju, djeca u školama će zasigurno dobiti nove predmete, prilagođene današnjem vremenu, ali i one koji bi ih mogli naučiti nekim dodatnim vještinama i praktičnom znanju.
Vrisak.info
