Dakle, s obzirom da mene pitate što mislim o predsjedničkim izborima u Hrvatskoj, a sada već i poznatom pobjedniku, naglasit ću nekoliko, po meni, bitnih stvari.
Prvo, Kolinda Grabar Kitarović je slaba političarka.
Ona je birokrat koja se spletom okolnosti našla na mjestu kandidata za Predsjednika. Prvi mandat je dobila zahvaljujući uzlaznoj popularnosti HDZ-a i činjenici da je bila nepoznata javnosti. Za razliku od svih ostalih Predsjednika Hrvatske, ona svoju političku karijeru nije gradila sama, nego ju je jednostavno stranka „izvukla“ od nekud.
Pomanjkanje političkog iskustva aktivno je demonstrirala svih pet godina mandata, i oni potpuno apolitični su osjetili neuvjerljivost u javnim nastupima.
Kolinda Grabar Kitarović nije po uvjerljivosti dostigla čak ni Stjepana Mesića koji je deset godina uredno čitao svoje govore, čak i one od minutu-dvije. Nedostatak političke uvjerljivosti nadoknađivao je karizmom i vicevima. Ona je svoje nedostatke pokušavala nadomjestiti lijepim ali potpuno neprimjerenim osmjehom.
Ove predsjedničke izbore, Kolinda G. Kitarović je već poznata javnosti, i zadatak osvajanja mandata time je bio teži.
Nasuprot njoj stao je Zoran Milanović, koji je, po mom mišljenju, pobijedio dominantno zahvaljujući superiornom političkom iskustvu. To se vidjelo u debatama. Da je izbjegla debate, sad već bivša predsjednica bi vjerojatno pobijedila.
Uostalom, predsjednički izbori su izrazito personalizirani, a Milanović je upravo personalno jači. Državnik, što bi rekli.
Ja nisam glasovao iz nekoliko načelnih razloga. Prvi je što ne mogu glasovati za nekog koga u političkom smislu ne poštujem nimalo. To se odnosi na sve kandidate osim Milanovića. A za Milanovića nisam glasovao jer mi nije toliko drag da trošim vrijeme i gorivo od Paleža do Sarajeva.
Drugi je razlog što zaista ne mislim da mi iz BiH imamo razloga glasovati za Predsjednika Hrvatske, bez obzira na neosporno pravo.
U biti, jedini motiv da glasujem na izborima u Republici Hrvatskoj jeste bijes koji taj čin izaziva u kroatofobnim medijima Sarajeva. Al opet, nemam ni vremena ni goriva za to malo inata…
E sad, što od Milanovića mogu očekivati Hrvati u BiH?
Milanović se vjerojatno neće baviti Hrvatima u BiH u mjeri u kojoj je to činila Kolinda Grabar Kitarović. Ali s druge strane, kada se bude bavio nama, onda će to imati neku ozbiljnost i težinu. Realno, relevantnija je jedna Milanovićeva pozitivna riječ nego stotinu Kolindinih. Čovjek je jednostavno politički autonoman i kompetentan.
Zamislite samo da jedan Davor Bernardić daje instrukcije Zoranu Milanoviću što će i kako reći!?
Nema šanse.
Uostalom, koliko je Milanović samostalan i izgrađen, najbolje govori strah koji je izazvao kod Željka Komšića, bošnjačke Kolinde. I kao bonus, njegova ponizna čestitka Milanoviću koju je poletio prvi dati. Da se valjda anuliraju izjave kako je „Milanović opasniji od Kolinde“.
Zoran Milanović ima još nekoliko zanimljivih karakteristika koje možda nisu produktivne, ali svakako su zanimljive. Naime, Milanović je zlopamtilo. I direktan je.
Tako da Komšićev slabašni pokušaj uvlačenja Milanoviću vjerojatno neće proći. A ako prođe – neće dobro proći.
Milanoviću na ruku idu tri stvari. Prvi je što nema nikakvu obavezu prema aktualnom premijeru Plenkoviću. Druga je što nema nikakvu obavezu ni prema vlastitijoj stranci. A treća je što Hrvatska predsjedava Europskom unijom, što mu daje i dodatnu političku težinu.
U svakom slučaju, Hrvatska prvi put nakon Tuđmana ima politički jaku i izgrađenu osobu koja će učiniti instituciju Predsjednika države mnogo važnijom od protokolarne.
U svakom slučaju, #sutidobroje, piše hms.
Vrisak.info
