Poznato je da su Hrvati Središnje Bosne preživjeli brojne strahote, mučenja, ubijanja, a samo rijetki od njih procesuirani su pred različitim sudištima.
Hrvatski Medijski Servis donosi dokumente koji svjedoče o postojanju elemenata radikalnog islamizma u BiH za vrijeme i nakon bošnjačko-hrvatskog sukoba, a radi se o 1994. i 1995. godini.
“Bugojno je rahat grad bez moći i utjecaja Hrvata” ;
“Bugojno i Vakuf su plodno tlo za one koji sebe smatraju Allahovim poslanicima”;
“Tko je ščeri mogao zamisliti bona Kandiju i Bristove bez Hrvata, ustaške kuće zete su pune svega i velika je jagma za njih”;
“Onima koji su daleko od islama i Allaha imaju samo jedno, put u đehenem”;
“Na stadionu je puno zarobljenih ustaša koji nam kopaju rovove i ostale fizičke poslove, pokušaju pobjeći pa ih naši hvataju i ubijaju. Pri pokušaju jednog bijega Hrvata, ubijeno ih je sedam.”;
“Život na ćošku lahko obećane Đihaddžamahirije, dobiva novi imidž u Bugojnu i dalje gdje su jasna ćafirska obilježja”;
“Ženo na ščeri pazi da nedo Allah odu za nevjeru, zaklo bih vas. U Bugojnu ti je Zurafeta ko u Turskoj, običaji, vjera i sve ostalo”;
“Mora se dati lični primjer i doprinos državi koja se stvara uz pomoć Allaha i Kurana, moj Armel ne može biti fudbaler, samo hođa jer kako ustaše i četnici kažu i ovaj ovdje Oven da je ovo naša prva islamska država u Evropi”;
Ovo su samo neke od rečenica izdvojenih iz teksta pisama Bošnjaka iz Bugojna, a koje su slali svojim obiteljima u Republiku Hrvatsku i inozemstvo putem
Crvenog križa. Informaciju je obradila Sigurnosno informativna služba pri Ministarstvu obrane Hrvatske Republike Herceg-Bosne na temelju iščitavanja sadržaja brojnih pisama 10.02.1994. godine.
Zaključno razmatranje kako se postupno uvodi brojni turcizmi i šerijatski zakoni potpisuje načelnik podcentra SIS-a Rama, Luka Markešić.
Sadržaji navedenih poruka, koji su pisali obični ljudi, muslimani-Bošnjaci odražavaju klimu u bošnjačkoj javnosti toga vremena. U porukama se redovito i snažno pozivaju na istaknuto političko vodstvo Bošnjaka, a mišljenja i stavovi naroda uvijek su odraz politike koju prihvaćaju i koju priželjkuju. Sasvim je jasno da je to bošnjačka-muslimanska država, utemeljena i uređena na šerijatskim zakonima, prva muslimanska država u srcu Europe.
Zanimljiv i simptomatičan je i trenutak nastanka ove informacije, kao i adresate kojima se šalje poruka, a radi se o razdoblju velikih priprema za vojno redarstvenu operaciju Oluja, potpisivanje Splitskog sporazuma i kasniju deblokadu Bihaća i ulazak Hrvatske vojske u taj grad, a adresati poruke su Bošnjaci-izbjeglice koji su se u to vrijeme nalazili i koji su zbrinuti u RH.
Ovu informaciju HMS-u je dostavio čitatelj (ime poznato redakciji) jer, kako navodi, svjedočimo posljednjih nekoliko mjeseci kako političko Sarajevo brani neobranjivo i kako se, bez argumenata suprotstavlja nepobitnim činjenicama.
U BiH je ratna politika Bošnjaka išla za ciljem stvaranja jedine muslimanske države u Europi, utemeljene na šerijatu, a inspiraciju za takvu političku agendu našli su u Islamskoj deklaraciji čiji je potpisnik i autor ratni lider Bošnjaka-muslimana Alija Izetbegović.
Relikti te politike postojani su i danas i oni se osjete u javnom diskursu vjerskih i političkih lidera u Bošnjaka, a u ne tako malim bošnjačkim političkim krugovima kontinuitet te politike ostao je do danas i predstavlja njihovo jasno opredjeljenje i politički program.
Ratni ciljevi Bošnjaka-muslimana u BiH danas se u mirnodopskim uvjetima nastoje postići političkim sredstvima. Ohrabrenje i uporište za takva nastojanja nalaze i u činjenici kako brojni zločini i protjerivanja ne-Bošnjaka iz BiH nisu ni rasvijetljena i ni procesuirana do danas, ali i u pristranoj i nekorektnoj ulozi međunarodne zajednice koja održava stanje “nesavršenog i nepravednog mira“ koji u sebi krije novu klicu zala i podjela.
Još zanimljiviji dokument koji datira od 11.10.1995. godine jesu Zaključak Savjeta mjesnih zajednica Vrbanja i Crniče u Bugojnu, kojeg potpisuje predsjednik UO MZ Mirsad Gurbeta. Dakle, dokument koji je nastao nakon prestanka sukoba, po svom sadržaju izgleda kao dokument koji proklamira aparthejd i nacionalnu segregaciju. U njemu se Mjesne zajednice same prozivaju biti meritorne za odlučivanje kojemu će Hrvatu dopustiti, a kome zabraniti dolazak i boravak te uživanje imovine, da se spiskom označe Hrvati iz tih naselja koji su kontaktirali i primali Hrvate u posjetu, da se provjere iskazi Hrvata koji su u Vrbanji za vrijeme sukoba s HVO-om ostali u Vrbanji, da oni Hrvati koji odseljavaju iz Vrbanje, odmah po iseljenju predaju ključeve od kuće u kojoj su stanovali predsjedniku MZ Vrbanja.
Još je mnogo ovakvih dokumenata i dokazne građe, a najžalosnije od svega jeste činjenica da su i nadležna tužiteljstva u BiH u posjedu ove dokazne građe, ali bez jasnih rezultata i učinka u procesuiranju dokumentiranih osoba.
Podsjećamo na izjave političkih dužnosnika iz Republike Hrvatske o stanju u BiH, kao podijeljenoj i nestabilnoj državi i društvu, kao zajednici tri ravnopravna i konstitutivna naroda, u kojoj se hrvatski narod osjeća politički obespravljeno te gdje su i danas prisutni relikti i recidivi te agresivne politike koja podriva ustavnopravni poredak BiH i onako krhak mir.
Vrisak.info
