Fra Leo Petrović bio je častan i pravedan čovjek! Ponosan sam zvati ga mojim predšasnikom. Ubili su ga partizani iz mržnje prema vjeri kao što su ubili više od 600 hrvatskih svećenika, a po svršetku rata stotine nevinih osudili na dugogodišnje zatvorske kazne, na čelu s pravednim i blaženim Alojzijem Stepincem. Časni su to ljudi. Živjeli su u teškim vremenima rata 1940-ih godina.
Veljača je puna sjećanja na ubijenu našu braću. Čak ih je 45 ubijeno u veljači 1945. godine. Veljača je naš mučenički mjesec, a ta godina annus martyrum.
Ovih tjedana, upravo u veljači, svjedoci smo novog zla iskazana u riječima. U romanu Dragana Markovine 14. februar 1945. ispisano je toliko mržnje prema našem dragom provincijalu fra Leu Petroviću da je teško vjerovati da ovaj čovjek živi u 2024. godini. Markovina napada jednu ideologiju (ustašku), a brani drugu ideologiju (komunističku) i to preko imena naše braće. One dijaboličke riječi koje Markovina stavlja u usta provincijala dr. fra Lea Petrovića u potpunoj su suprotnosti sa svim onim što je on živio i za što se zalagao, i dakako u potpunom raskoraku sa svim povijesnim dokumentima koje posjedujemo.
Žao mi je gospodina Markovine jer je puno tame u njegovu pisanju. Žao mi ga jer je očito vođen nasljednom komunističkom ideologijom iz koje ne može izići. Žao mi ga jer širi mržnju u gradu iz kojeg je otišao. Krug zla utemeljen na Markovininu romanu nastavio se u planiranoj predstavi “Oslobođeni Mostar” redatelja Zlatka Pakovića. Mržnja uvijek rađa mržnjom, a laž ratovima. Gospodin Markovina se ograđuje od Pakovića jer Paković “iskrivljuje” njegov roman, a ne vidi da on sam, Dragan Markovina, gazi istinu i stvara temelje za još veće laži i dublje mržnje.
Papir podnosi svašta, a posebice puno laži, bez obzira je li to ona pisca Dragana Markovine ili ona novinara Dalibora Milasa u Večernjem listu ili nekih ideoloških portala, poskoka ili pismonoša. Žao mi je ljudi kad im se zbog laži više ne može vjerovati.
Žao mi tih ljudi. Stalno su u napadačkom modusu bez obzira na teme. Žao mi svih ovih i onih koji misle da se rušenjem gradi i da se napadima stvara. “To stalno laganje i nema za cilj da narod povjeruje u laži već je cilj da ni u što ne vjeruje…” (Hannah Arendt). Tako se stvara intelektualni i moralni kaos.
Mi, franjevci biramo mir i dobro, živeći mir i čineći dobro kako bi ljubav rađala ljubavlju. Tako se jedino može graditi budućnost, razumjeti druge, biti blizak patnicima, donijeti ljubav, govoriti istinu i uspravno kročiti ovom zemljom. Molimo da svjetlo istine uvijek nađe put. Ta bolje je govoriti istinu nego laž. Bolje je činiti dobro nego zlo. Bolje je praštati nego suditi. Bolje je biti slobodan nego sužanj.
Fra Jozo Grbeš,
provincijal
Vrisak.info
