Od kvalifikacije o postojanju udruženog zločinačkog pothvata do nezakonitog brisanja glavnih sudionika zločina iz optužnice kako bi im se omogućio ostanak na političkoj sceni. Tako bi se u najkraćem mogao opisati odnos bh. pravosuđa prema zločinima nad Hrvatima Bugojna i etničkom čišćenju ovog srednjobosanskog grada, piše Večernji list BiH.
Brojni dokazi
Iako je Tužiteljstvo BiH ključan dokaz o zločinima nad Hrvatima Bugojna imalo od travnja 2007. kada je u akciji uhićenja Enesa Handžića, pomoćnika načelnika za sigurnost 307. motorizirane brigade Armije BiH, i Senada Dautovića, ratnog šefa Postaje javne sigurnosti u Bugojnu, prilikom pretresa kuće Dževada Mlaće, predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojna, pronašlo Mlaćin ratni dnevnik s jasno razrađenim planom etničkog čišćenja, ključnu ulogu u procesima pred bh. pravosuđem, umjesto dokaza, odigrali su pritisci Bošnjaka. Jasno se to vidi i u izjavama i potezima Slavice Terzić, tužiteljice u predmetima ratnih zločina počinjenih nad bugojanskim Hrvatima, koja je prije dvije godine otišla u mirovinu, brišući prije toga nezakonito iz optužnice “Dževad Mlaćo i ostali” ime Selme Cikotića, zapovjednika Operativne skupine Zapad Armije BiH, prvog u lancu zapovjedne odgovornosti za zločine nad bugojanskim Hrvatima, a koji je nedavno imenovan ministrom sigurnosti BiH. Iznoseći prije 10-ak godina završnu riječ u procesu “Gasal i ostali”, u kojemu se sudilo upravitelju logora “Stadion” Nisvetu Gasalu i njegovu zamjeniku Musajbu Kukavici te Senadu Dautoviću, šefu Postaje javne sigurnosti, Terzić je prvi put ratne poteze bošnjačkog političkog i vojnog vrha okarakterizirala kao udružen zločinački pothvat. “Cilj udruženog zločinačkog pothvata bio je protjerati Hrvate iz Bugojna. Ovo je prvi put da se povlači teza o udruženom zločinačkom pothvatu za ratna događanja u središnjoj Bosni. Uvjerena sam da će Sudsko vijeće prihvatiti ovakvu kvalifikaciju jer temelji se na neoborivu i ključnom dokazu, dnevniku Dževada Mlaće”, izjavila je tada tužiteljica Slavica Terzić te objasnila koje to ključne dokaze sadrži dnevnik Dževada Mlaće. “U dnevniku Dževada Mlaće zapisan je plan za sve ono što se poslije događalo. U njemu su svi odgovori, operativni plan događanja u ratu u Bugojnu. U ovom dnevniku svi su odgovori koji su potrebni Sudskom vijeću, ovdje su posložene sve radnje i sve osmišljene ideje velikih i malih riba”. Tako je prije 10-ak godina govorila tužiteljica koja je predvodila tim Tužiteljstva BiH za istrage o zločinima nad Hrvatima Bugojna. Sudsko vijeće odbacilo je tezu o postojanju bošnjačkog UZP-a u Bugojnu, a da se to dogodilo pod pritiskom SDA, dokazuje i potez tužiteljice Terzić pred odlazak u mirovinu. Mimo zakona i bez suglasnosti svjedoka Tužiteljstva, 51 bugojanskog Hrvata, tužiteljica briše iz optužnice Selmu Cikotića te mu tako omogućuje ostanak na političkoj sceni.
Kako će postupiti pravosuđe
Očitim pritiscima na pravosuđe, SDA se izborio da Cikotić ponovno bude ministar, ali im nije uspjelo spriječiti izlazak na vidjelo novih dokaza protiv njega. Vezanih ruku s tragovima metka na potiljku i iskaznicom Međunarodnog crvenog križa, zemlja na Rostovu, upravo dok su Cikotića imenovali, otkrila je tijela četiriju žrtava iz skupine 19 nasilno odvedenih logoraša iz logora Armije BiH i bh. pravosuđu ponudila nove neoborive dokaze zločina. Tijela žrtava koja će uskoro biti identificirana dokaz su koji se ne može tek tako spremiti u ladicu, poput Mlaćina ratnog dnevnika, dokaz je to koji vapi za pravdom i istinom. “Ako se bh. pravosuđe i nakon pronalaska tijela četvorice naših nasilno odvedenih logoraša, uz brojne dokaze koje ima već godinama, i ovog puta ogluši i ne procesuira odgovorne, prije svih Mlaću i Cikotića, onda je jasno da je hrvatski narod u BiH narod drugog reda, narod za kojeg nema pravde i čije je pripadnike dopušteno ubijati, uz jasnu poruku da se ubojice i nalogodavce, umjesto kazne, nagrađuje”, poručili su iz Koordinacije hrvatskih udruga Bugojna.
Vrisak.info
