Prije točno 34 godine Krizni stožer Mostara je cijelu obranu grada povjerio Hrvatskom vijeću obrane. Ta povijesno važna odluka prethodila je nalogu Predsjedništva BiH koje je dalo takvo odobrenje svjesno da Mostar jedino mogu obraniti postrojbe HVO-a, koje su bile organizirane, obučene i logistički opskrbljene.
U tom trenutku obranu grada nisu mogle preuzeti Civilna zaštita te Teritorijalna obrana, jer nisu raspolagale naoružanjem, a žestoki napadi na grad krenuli su još 7. travnja 1992. Zapovjedništvo obranom grada kao prvi zapovjednik preuzeo je Petar Zelenika, koji se dobro sjeća tih dana.
“Krizni stožer bio je sastavljen od ljudi koji su maltene vjerovali JNA, a ona je radila što je planirala. Kad je došlo do tog napada, Mostar je bio izgubljen grad, a i cijela država BiH je bila rastavljena na složene dijelove. Vagalo se tko će preuzeti, a mi smo čekali. Alija kad je vidio da ode sve nizbrdo donosi odluku na Predsjedništvu da se obrana grada povjeri Hrvatskom vijeću obrane i MUP-u”, prisjeća se Zelenika.
Iako je Hrvatsko vijeće obrane službeno oformljeno 8. travnja, hrvatske snage su već ranije u jesen 1991. zauzele i obranile neke ključne kote iznad i oko Mostara poput Planinice, brda Galac, Bila i Kruševa što je bio preduvjet za svu kasniju obranu grada i oslobodilačke akcije za cijelu dolinu Neretve koje su uslijedile. Iako se povijest nastoji izokrenuti narativom kako je Armija BiH prva stala u obranu grada, Zelenika navodi kako u to vrijeme u Mostaru ona nije bila ni oformljena.
“Bilo je u našim redovima, u postrojbama Muslimana, skoro u svim postrojbama bilo je boraca. Ali nije bilo njihove organizacije njihove, osim poslije 17. 5. smo prvi put postrojili Mostarski bataljun koji je bio u našem sastavu i pod zapovjedništvom HVO-a”, dodao je Zelenika.
U tadašnjem sastavu HVO-a aktivnu obranu grada činili su pripadnici hrvatskog naroda, ali i mnogi pripadnici tadašnjeg muslimanskog, a današnjeg bošnjačkog naroda. O tome svjedoče i mnoge ratne snimke koje se mogu pronaći i na Youtubeu.
1: “Ja sam Musliman, ja se ponosim time što sam musliman, ali niti sam zapostavljen u HVO-u niti bilo tko drugi od Muslimana, a ovdje su pretežito Muslimani. Nitko nije šikaniran, ali to napuštanje položaja je za svaku osudu i to ide samo u korist Srba i njima ide u prilog. Napuštanje položaja je izdaja.
2: “Mi kad smo oslobodili Baćeviće, Jasenicu, Donju Malu luku, carinu, TO nije ni postojao tada, on je tek poslije došao, a mi smo bili već na Veležu. Ja kao Musliman, meni je HVO dao oružje i ja ću se do života do smrti boriti za njega. Neka svi Muslimani to čuju, ja sam za poštivanje i nemoj da zaborave što su im uradili ti četnici, palili kuće i tek su preko HVO-a došli u svoje ognjište.”
3: “Zovem se Bosandžić Ibrahim zvani Perika. Imam 50 godina i najstariji sam vojak HVO-a. Kad je Mostar počeo ulaziti u rat, shvatio sam da moram ostati u gradu i braniti svoj grad. Normalno prva opcija bio je HVO, pa gdje ću? Da je išta drugo bilo, bio bih tu i zbog čega ne bih krenuo za HVO?”
Povijest je zapisala činjenicu kako je upravo Hrvatsko vijeće obrane najzaslužnije za obranu Mostara od velikosrpskog agresora i to ne može nitko promijeniti. Nakon uspostavljanja učinkovite obrane, HVO je u lipnju 1992. predvodio i oslobodilačku operaciju Čagalj koju danas poznajemo kao Lipanjske zore, a ta operacija bila je od velikog značaja za obranu cijele Hercegovine, ali i Južne Hrvatske.
Vrisak.info
