“Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem vašu presudu”, rekao je u sudnici nakon izricanja presude kojom je osuđen na 20 godina zatvora (od kojih je većinu odslužio s obzirom na to da je praksa da se haaški osuđenici puštaju nakon odslužene dvije trećine kazne i uskoro bi bio slobodan čovjek), a onda je popio otrov iz bočice.
Godinu nakon tog tragičnog događaja, sigurno je da je general Praljak dugo pripremao to što je učinio, vjerojatno godinama, a drugo, vjerojatno nikada neće biti otkriveno kako je pribavio otrov i prokrijumčario ga u sudnicu pokraj svih kontrola.
Globus se se sastao s Praljkovom odvjetnicom Nikom Pinter. Kako je rekla, nije očekivala da će se Praljak ubiti, iako je s njim neprekidno bila u kontaktu. “Mogla sam misliti da bi taj čin on mogao napraviti u Zagrebu, ali tamo u Haagu, pokraj svih tih kontrola – nemoguće!”.
Danas je sklona pretpostavci da je general mogao donijeti otrov u Haag još 2013., kad je, nakon izricanja prvostupanjske presude, bio privremeno pušten kući. Teoretski je to mogao učiniti i 2004. kada je otišao u Haag, dodala je.
“Praljak je donio odluku da se ubije puno prije 2013., tj. davno prije izricanja prvostupanjske presude”, rekao je za isti list njegov suborac Ivica Tomić, koji je s generalom bio u kontaktu gotovo do posljednjega dana. “Njegova spremnost da ide do kraja bila je u njemu unaprijed ugrađena. Kad je u sudnici ustao i izrekao one dvije rečenice te podigao onu bočicu, istog mi je trenutka bilo jasno o čemu se radi. Jedan od mojih prijatelja upita: ‘Što je to?’ Odgovorio sam: ‘Otrov, a što će biti!’ Poznavajući Slobodana Praljka, znao sam da nema šanse da ga netko može spasiti…”.
Direktno.hr
