Obilježena je 28. godišnjica zločina nad Hrvatima Dusine od strane Armije BiH i onih koje ovih dana brani ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković.
Dok su pripadnici HVO-a čuvali linije prema srpskom agresoru, zločinci iz Armije BiH su došli u Dusinu i ubijali Hrvate, a kasnije žene i djecu koristili kao živi štit.
Svjedoci kažu kako su zločinci jednom muškarcu izvadili srce dok je još bio živ. Takve zločince brani ministrica Turković ovih dana i njezin SDA.
I 28. godinu ćemo reći kako nitko nije odgovarao za ovaj zločin.
Više u prilogu RTV Herceg Bosne.
Zločin nad Hrvatima u Dusini počinjen 26. siječnja 1993. godine prvi je masovni zločin tzv. Armije BiH nad Hrvatima u BiH i početak agresije tzv. Armije BiH protiv HVO-a u Središnjoj Bosni. Snage tzv. Armije BiH vodile su strateške ofenzive protiv HVO-a Središnja Bosna, a ubojstva i strijeljanja 10 Hrvata u selu Dusina u Zenici prvi su krvavi tragovi koje je ostavljala „Allahova vojska“, 7. muslimanska brigada tzv. Armije BiH, sastavljena od tadašnjih Muslimana i mudžahedina čiji je počasni zapovjednik bio sam Alija Izetbegović, ratni lider današnjih Bošnjaka, piše Dnevnik.ba.
Zločin nad Hrvatima u Dusini: Početak sukoba tzv. Armije BiH i HVO-a
Selo Dusina smješteno je uz ušće rijeke Lašve u Bosnu, na strateškoj prometnici gdje se spajaju Busovača i Zenica. Osvajanjem sela Dusina tzv. Armija BiH počela je ofenzivu na Busovaču, a i na Središnju Bosnu, pa se 26. siječnja 1993. uzima kao početak oružanog sukoba između HVO-a i tzv. Armije BiH na prostoru Središnje Bosne odakle se proširio i na druga miješana područja.
Uz povike „Allahu ekber“ pripadnici 7. muslimanske brigade tzv. Armije BiH zarobili su pripadnike HVO-a i 40 hrvatskih civila iz susjednih sela u mjesnoj zajednici Lašva čije su većinsko stanovništvo činili tadašnji Muslimani što dokazuje činjenicu kako HVO nije imao motiva napadati selo, odnosno, da je tzv. Armija BiH planski, „oslobađala“ Dusinu od Hrvata.
U napadu na Dusinu sudjelovale su postrojbe: 333. brdsko-planinska brigada iz Busovače ( Dževad Mekić zapovjednik), 301. brigada (zapovjednici Halil Selimbašić i Haso Ribo) i „domaće“ snage tzv. Armije BiH na prostoru mjesne zajednice Lašva.
Snage tzv. Armije BiH razoružale su vojnike HVO-a u mjesnoj zajednici Lašva, civilno stanovništvo zarobili u kuću jednog od Hrvata, Stipe Kegelja, a zarobljene vojnike HVO-a maltretirali i prema iskazima preživjelih svjedoka, prijetili čak i sunećenjem.
Zarobljeni pripadnici HVO-a i civilno stanovništvo izdvojeni su iz skupine zarobljenih Hrvata u Dusini i kao živi štit odvedeni na lokalitet Brdo kako bi se skupina od 10 pripadnika HVO-a predala bez pružanja otpora.
Vojnici HVO-a s lokaliteta Brdo predali su se i odvedeni u kuću Stipe Kegelja iz koje su jedan po jedan izvođeni i potom strijeljani. U napadu postrojbi tzv. Armije BiH ubijeni su Draženko Kegelj (1973.) i Franjo Rajić ( rođen 1965.) godine. Mladen Kegelj je iz kuće Stipe Kegelja odveden u mejtef (muslimanski vjerski objekt) gdje je od posljedica premlaćivanja preminuo.
Zatočeni Hrvati koji su iz kuće Stipe Kegelja izvedeni i potom strijeljani su: Niko Kegelj (1938.), Vinko Kegelj (1940.), Stipo Kegelj ( 1931.), Pero Pero Ljubičić, (1922.), Avgustin Radoš (1964.) , Zvonko Rajić, (1954.) Vojislav Stanišić, rođen 1924. godine.
Dvojica Hrvata (od ukupno 9 koliko ih je prozvano da iziđu) preživjeli su strijeljanje, a Zvonku Rajiću, zapovjedniku HVO-a u Dusini izvađeno je srce.
Zarobljenici pripadnici HVO-a strijeljani: „Sada svatko po jednog“
Na temelju iskaza svjedoka ovog zločina, većinu strijeljanih Hrvata u selima Dusina i Višnjica, pripadnici tzv. Armije BiH zlostavljali su prije strijeljanja.
U iskazu jednog od preživjelih iz skupine strijeljanih je navedeno:
“…Istjerali su nas iz kuće, nas devet. Šest civila i tri vojnika. Iz grupe su izdvojili jednoga i ostalo nas je osam. Postrojili su nas ispred kuće Ivice Kegelja. Nakon toga muslimanski zapovjednik je rekao `sada svatko po jednoga’ Pošto je bilo šest muslimanskih vojnika pucali su i ubili šestoricu. Nas dvojica smo ostali živi.“
Ostatak pripadnika HVO-a koji su preživjeli noć u kući Stipe Kegelja deportirani su u selo Lašva, točnije, tamošnju osnovnu školu, u kojoj su već bili zarobljeni Hrvati iz sela Lašva i Višnjica. Od ukupnog broja uhićenih, njih 25 je zatvoreno u objekt KPD Zenica dok su šestorica, odnosno, Viktor Rajić, Jozo Krišto, Srećko Krišto, Dragan Radoš i Franjo Batinić odvedeni u Muzičku školu gdje su zadržani tri dana, a nakon toga u besvjesnom stanju, kao posljedici zlostavljanja, prebačeni u KPD Zenica.
Tijela Hrvata strijeljanih u Dusini odvezena su u zeničku bolnicu gdje im je obdukcijom utvrđen uzrok smrti. Nakon obdukcijskog pregleda tijela strijeljanih Hrvata napisan je zapisnik koji na traženje obitelji ubijenih nikada nije predočen.
U napadu tzv. Armije BiH na sela Dusina, Višnjica i Brdo koja čine mjesnu zajednicu Lašva u Zenici, zapaljeno je 500 hrvatskih stambenih objekata, stanovništvo protjerano, a najveći dio hrvatskih prognanika smjestio se u Busovaču.
Zločin u Dusini pred Haaškim sudom: Šerif Patković (ni)je izvadio srce Zvonku Rajiću
Strijeljanja Hrvata u Dusini prvi su se put spomenula u postupku protiv generala Tihomira Blaškića, zapovjednika Operativne zone HVO-a Središnja Bosna. Svjedoci obrane navodili su kako je Šerif Patković odgovoran za ovaj zločin, a Željka Rajić, supruga Zvonka Rajića, pred Tribunalom je pod prisegom izjavila kako se „Šerif Patković osobno hvalio da je njenom suprugu izvadio srce“. Zvonku Rajiću srce zaista jest izvađen. Potvrdio je i to i video snimak o pokolju u Dusini koji je prikazan pred Tribunalom. Šerifa Patkovića, Asima Koričića i Envera Hadžihasnovića Haaški sud je 1999. pozvao kao svjedoke u postupku protiv Blaškića. Sva trojica, Patković i Koričić, kao zapovjednici 7. muslimanske brigade i Hadžihasanović kao zapovjednik 3. korpusa tzv. Armije BiH, negirali su da se u Dusini uopće dogodio ratni zločin.
Svjedokinja obrane generala Blaškića, Željka Rajić, u svom je iskazu pred Tribunalom u studenom 1998. kazala da se, nakon napada tzv. Armije BiH na Hrvate u selima Lašva i Dusina 26. siječnja 1993. godine, našla s još tridesetak Hrvata zatočena u jednoj kući u Dusini te da je u tu kuću došao Šerif Patković i ustrijelio osam nenaoružanih muškaraca.
Ona je svjedočila da joj je Patković sam rekao da je prethodno ubio njezina muža Zvonka Rajića, zapovjednika HVO u susjednom selu Lašva.Prema njezinu svjedočenju, Patković je imao popis s kojega je svakih 10-15 minuta prozivao po jednog muškarca i izvodio ga ispred kuće odakle bi se potom čuli pucnji, a Patković bi se sam vraćao u kuću.
Svjedokinja, koja je u sudnici identificirala Patkovića na fotografiji, također je, kako piše Dnevnik.ba, kazala da su tog dana vojnici tzv. Armije BiH opljačkali selo, ubijali životinje i mučili neke zarobljene pripadnike HVO.
Patković u Haagu: „Mi nismo zazvali taj sukob“
„Izvještaj HVO, koji je predočila obrana, o tome da su pripadnici bošnjačkih snaga opkolili hrvatske kuće u Dusini i potom strijeljali više zarobljenih Hrvata nije točan, a navodi iz svjedočenja Željke Rajić su laž”, rekao je tada Patković.
“Mi nismo izazvali taj sukob koji je bio tragičan za jedne i za druge”, rekao je Patković pred Haaškim tribunalom 1999. godine.
Iako je zločin u Dusini bio u optužnici protiv Envera Hadžihasanovića, zapovjednika 3. korpusa tzv. Armije BiH, pravomoćnom presudom 2008. godine Hadžihasanović je oslobođen optužbi za Dusinu, kao i brojna druga stratišta hrvatskog naroda u Središnjoj Bosni, a odslužio je zatvorsku kaznu u trajanju od tri i pol godine za kršenja Ženevskih konvencija u bugojanskom logoru za Hrvate, „hotel Slavonija“ i Muzičku školu, logor u Zenici.
Iako su se pred Sudom BiH vodio kazneni postupak za zločine nad ratnim zarobljenicima u selu Dusina, ni u jednom čini se, nije ispitana uloga Šerifa Patkovića. Pravomoćno je osuđen Vehid Subotić (izvršni počinitelj) na 14 godina zatvorske kazne.
Šerif Patković bivši je ministar branitelja Zeničko-dobojske županije (SDA), nekadašnji vijećnik u Gradskom vijeću Zenica, a zadnjih nekoliko godina i predsjednik Koordinacije boračkih organizacija tzv. Armije BiH.
Vrisak.info
