Mogao bi biti jako kratak mandat glavnog inspektora Aldina Sinanovića na čelu Federalne uprave policije (FUP), pa premda i kao vršitelja dužnosti, jer su procedure kojima je došao do te pozicije postale predmet preispitivanja, a napose stoga što je odluku koja nije dostupna javnosti najvjerojatnije potpisao ministar unutarnjih poslova dr. Ramo Isak.
To je bio slučaj s prethodnikom Vahidinom Munjićem, koji je završio u mirovini te je zatražio isplatu otpremnine, o čemu se nije u javnosti problematiziralo za razliku od slučaja Zorana Galića, bivšeg zamjenika ravnatelja SIPA-e, piše Večernji list.
Razlika između njih dvojice je u tome što je jedan bio u federalnoj, a drugi državnoj agenciji, kao i to što je jedan Bošnjak, a drugi Hrvat. Konačno je svjetlo dana ugledao dokument i Večernjak je u posjedu odluke iz 2024. godine o postavljenju Vahidina Munjića na radno mjesto načelnika Sektora kriminalističke policije Federalne uprave policije, počevši od 5. kolovoza 2024. godine, uz platni koeficijent od 5,9.
No, upravo je problem način na koji je Munjić imenovan, a očigledno je identičan put sa zaobilaženjem procedura napravljen i s njegovim nasljednikom. Drugi dio ovog dokumenta izazvao je još veće kontroverze.
Odluka o imenovanju Aldina Sinanovića, koju je potpisao ministar unutarnjih poslova Federacije BiH dr. Ramo Isak, do sada nije bila predmet ozbiljnijeg preispitivanja, no sada se postavlja pitanje zakonske nadležnosti.
Naime, prema Zakonu o unutarnjim poslovima Federacije BiH, ministar unutarnjih poslova nije nadležan za donošenje odluka o imenovanju ravnatelja ili drugih visokopozicioniranih službenika Federalne uprave policije, što stvara osnovu za ozbiljna pravna pitanja.
Ako ništa drugo, odluka o Sinanovićevu imenovanju trebala je doći s razine nadležnih tijela unutar same agencije, a ne s političke razine.
No, to nije sve. Sinanovićevo imenovanje slijedi obrazac koji je postao gotovo pravilo u Federalnoj upravi policije – promaknuće na poziciju načelnika Sektora kriminalističke policije, nakon čega slijedi automatski prelazak na čelo cijele institucije jer je svjesno ili ne ova policijska agencija osam godina obezglavljena.
Ovaj sustav napredovanja nije samo rutinski nego se čini da sustavno zaobilazi sve procedure i zakonske prepreke.
Izvori unutar ove policijske agencije tvrde da se kroz ovaj model postavljaju podobni kadrovi, što dodatno potvrđuje sumnje u transparentnost i pravičnost kadrovskih politika unutar Federalne uprave policije.
Sinanović je formalno imenovan čak i unatoč tome što je bio na suprotnoj strani od ministra Rame Isaka. Naime, njega je Isak javno optuživao za navodnu povezanost s kriminalnim radnjama. Unatoč tome što te optužbe nikada nisu bile pravomoćno dokazane, same tvrdnje ozbiljno su narušile njegovu javnu sliku, što dodatno komplicira njegovu poziciju unutar Federalne uprave policije.
No, to još više govori o samome problemu čije nerješavanje očito ima i druge razloge. No, odnedavno je Sinanovićevo postavljenje postalo dio istrage u koju se uključio Poseban odjel za kriminal i korupciju (POSKOK).
POSKOK, naime, sada, slično po uzoru na druga tijela čiji rad provjerava, a osobito imenovanja dužnosnika, razmatra podnošenje prijave Vrhovnom sudu Federacije BiH kako bi se Sinanoviću zabranilo obavljanje dužnosti v. d. ravnatelja Federalne uprave policije ako se dokaže da su proceduralni koraci oko njegova imenovanja bili nezakoniti.
A upravo je sporno “napredovanje” zaobilaženje pravilnika, kao i odluke koje je ministar Isak donosio. I to ne samo u slučaju njegova imenovanja.
Dodatno, cijela situacija otvara i pitanja o političkom i nacionalnom utjecaju unutar sigurnosnih struktura Federacije BiH.
Iako zakonitost imenovanja kadrova u policiji podrazumijeva ravnotežu među konstitutivnim narodima, od osnivanja Federalne uprave policije na čelu ove institucije nije bio imenovan Hrvat koji je bio odraz većinske potpore toga naroda.
Dapače. Unatoč zakonskoj obvezi za osiguranje nacionalne ravnoteže, praksa imenovanja, koja uključuje političke podobnosti, uporno izbjegava postavljanje Hrvata na ovu ključnu poziciju.
Cijela ova situacija stvara ozbiljan problem u povjerenju građana u institucije jer kadrovska politika koja favorizira političke igrače umjesto stručnosti samo produbljuje jaz i među konstitutivnim narodima.
Jasno je da se koristi pravni okvir za izbjegavanje imenovanja Hrvata na čelo Federalne uprave policije, unatoč zakonskim smjernicama koje bi trebale omogućiti ravnotežu među narodima.
Čini se da je pitanje političkih igara i nacionalnih podjela mnogo važnije od transparentnosti i zakonitosti postupaka, što samo dodatno podgrijava napetosti unutar bh. društva i njegove sigurnosne strukture.
Ovaj slučaj, stoga, nije samo pravna dvojba – riječ je, naime, o političkom pitanju koje neprestano izaziva podjele i potiče sumnje u pravednost procesa. A taj proces odavno je kontaminiran.
Prema Zakonu o unutarnjim poslovima FBiH, ministar nije nadležan za donošenje odluka o imenovanju ravnatelja ili drugih visokopozicioniranih službenika FUP-a
Vrisak.info
