Samoubojstvo Merzuka Aletića, bivšeg policajca iz Donjeg Vakufa, u ratu pripadnika zloglasne postrojbe El mudžahid koju je na Rostovu postrojavao i Alija Izetbegović, jasno dajući do znanja da su mudžahedini sastavni dio bošnjačkih vojnih struktura, po svemu sudeći označilo je prekretnicu u više od 30 godina dugoj borbi bugojanskih Hrvata za pravdu i istinu, piše Večernji list.
Nakon što je Aletić pred istražiteljima Državne agencije za istrage i zaštitu, SIPA-e, digao ruku na sebe, u trenutku kada je trebao otkriti lokacije s tijelima 11 nasilno odvedenih hrvatskih logoraša, nervoza među odgovornim za zločine i progone Hrvata iz Bugojna bila je na vrhuncu.
Podizanje optužnice protiv čelnika bošnjačkog političkog i vojnog vrha Dževada Mlaće, Selme Cikotića i Tahira Granića 15-ak dana nakon samoubojstva svjedoka pokajnika pokazalo je kako je razloga za uznemirenost među svima onima koji su okrvavili ruke, itekako bilo.
Potvrdio je to i pritisak na obitelji nestalih da odustanu od traženja pravde i istine. Alija Osmić, pripadnik Vojne policije 307. brigade Armije R BiH, postrojbe protiv čijeg je zapovjednika Granića također dignuta optužnica,nekoliko dana nakon samoubojstva Aletića od Dijane Strujić, supruge Mihovila Strujića, jednog od nestalih za čijim se posmrtnim ostatcima još traga, zatražio je da prekine potragu za pravdom i istinom. Dijana Strujić je i predsjednica Udruge obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Bugojna.
„04. prosinca imala sam poziv s meni nepoznatog broja. Javila sam se, a muškarac koji me nazvao predstavio se kao Alija Osmić. Rekla sam mu da ga ne poznajem osobno, znam da je osuđen za ratne zločine, ali ja ne znam kako taj čovjek izgleda. On je rekao da on mene vrlo dobro zna i jasno mi poručio kako trebamo prestati s navodnim pritiscima jer se zbog nas „nevini“ ljudi ubijaju“, prepričala je za Vecernji.ba Strujić dio razgovorao koji je potrajao nekih 15.-ak minuta.
„Nakon što je nas obitelji nestalih optužio da smo krivi za samoubojstvo svjedoka, više je puta ponovio kako je on navodno nevin ležao u zatvoru zbog ratnih zločina.
Ja sam mu odgovorila da su njegove tri godine ništa u odnosu na više od 30 godina nas obitelji koje tražimo tijela svojih nestalih. Rekao mi je da ako želim istinu da je tražim od Enesa Sijamije i da je sve kriva bivša tužiteljica Slavica Terzić. Rekla su da ja nisam adresa za takve insinuacije i da sve što zna treba prijaviti nadležnim institucijama“,kazala je Strujić.
Nakon razgova kojeg je imala s Aijom Osmićem i pritisaka na nju ali i ostale obitelji nestalih da predstanu s traženjem pravde i istine za zločine, u Dijanu Strujić kazuje nam, ušao je strah s kojim se sve teže nosi.
„Ja ne idem ni na zornice niti uvečer izlazim iz kuće. Živim u strahu od čovjeka koji je osuđen za ratni zločin i koji je imao toliko drskosti nazvati me i tražiti da ja i obitelji nestalih odustanemo jer se eto neki ljudi ubijaju zbog nas, a oni su za Osmića dobri ljudi i vjernici dok za sebe tvrdi da je nepravedno osuđen. Zamislite situaciju da bilo koji Hrvat osuđen za ratne zločine nad Bošnjacima nazove nekog od obitelji ubijenih i nestalih. Mislim da bi istog trenutka cijela država bila nogama. A mene se očito može uznemiravati “, zaključuje Dijana Strujić, supruga nestalog Mihovila Strujića i predsjednica Udruge obitelji poginulih i nestalih Hrvata Bugojna. Poziv Alije Osmića Dijana Strujić smatra uznemiravanjem s elementima prijetnje. Ukoliko se ponovi takav poziv tražit će kaže policijsku zaštitu.
Poziv Alije Osmića jedan je u nizu dokaza da u Bugojnu počinitelji zločina nad Hrvatima imaju status heroja dok su obitelji žrtava izložene i žive u strahu. Izostanak sudskih procesa protiv odgovornih za zločine nije jedini razlog koji je stvorio takvo ozračje. Mnogi su procesi, uključujući i suđenje Aliji Osmiću za obitelji žrtva tek obična farsa. Osmiću se sudilo po puno blažem zakonu bivše SFRJ, a u drugostupanjskom postupku kazna mu je s 11 smanjena na tri godine uz navođenje brojnih olakotnih okolnosti. Iako zvuči nevjerojatno, jednu od njih članovi apelacijskog vijeća Suda BiH pronašli su u činjenici da su prije iživljavanja nad hrvatskim zarobljenicima u čemu je Osmić prenjačio u tri logora, BH banci, Marksističkom centru i garaži u selu Donjići, počinjeni i zločini nad Bošnjacima što je, naveli su, izazvalo ogorčenost. Zločin u je ovom slučaju opravdan zločinom, što je opasan presedan u sudskoj praksi koji je ostavio prostora za zamjenu teza između zločinca i žrtve, štiteći zločinca, a izlažući pritiscima i strahu žrtvu.
Vrisak.info
