Zatajenje bubrega, hipertenzivna kriza, bol u prsima, volumno opterećen… samo su neki od znakova koji su govorili koliko je ozbiljno stanje djeteta koje je prije nekoliko dana hospitalizirano na Klinici za dječje bolesti SKB Mostar.
Borba za njegov život podrazumijevala je akutnu hemodijalizu, ali takva procedura nikada nije obavljena na Klinici za dječje bolesti SKB Mostar. A onda su liječnice Marija Novaković Bošnjak, pedijatar intezivist i Ivona Letica, pedijatar-nefrolog odlučile ispisati novu stranicu povijesti spomenute klinike. Akutna hemolijaliza je urađena, dječak spašen i stabiliziran, a učinjeno nalaže da će se ovakvi zahvati u budućnosti raditi kada se za njima iskaže potreba. Iako sada sve zvuči prilično jednostavno, put do akutne hemodijalize koja se radi na djeci je bio dug i trnovit.
Novaković Bošnjak, voditeljica Odjela Intenzivne njege i neonatologije Klinike za dječje bolesti SKB Mostar kaže kako su razgovori o akutnoj hemodijalizi počeli još prije dvije godine, dok njezina kolegica Letica kaže kako je sve započeto na KBC Zagreb, KBC Split ili Klaićevoj bolnici u Zagrebu kada su kao mladi stručnjaci sa svojim mentorima razgovarali na ovu temu i učili od njih.
U jednom trenutku smo počeli istraživati kako doći do opreme koju želimo. Nakon mnogo napora i potpore menadžmenta SKB-a Mostar uspjeli smo nabaviti jedan aparat za dijalizu. Prošli smo potrebnu edukaciju, čak i djelomično online zbog koronavirusa i posebnih uvjeta rada, ali smo bili spremni početi raditi. Nakon samo tjedan dana došao je pacijent kojem je bila potrebna akutna hemodijaliza i odlučili smo krenuti u zahvat. Nismo pogriješili, kaže Novaković Bošnjak sa velikom dozom zadovoljstva, prenosi Pogled.ba.
Niti ona niti Letica nisu znale kada će doći prvi pacijent kojem će biti potreban ovaj zahvat. Sve se odigralo prilično brzo jer kako govori Letica, godišnji prosjek djece koji imaju potrebu za akutnom hemodijalizom je od četiri do šest. Upravo zbog toga je bila velika dilema treba li ulaziti u projekt hemodijalize na Pedijatriji jer ne govorimo o proceduri koja se obavlja svakoga dana. Ali Letica kaže kako su donijeli pravu odluku.
Do sada smo djecu zbog ovakvog stanja slali u druge centre u Hrvatskoj, a danas to radimo ovdje. To ima veliki značaj za obitelji jer mnoge obitelji su morale iseliti sa ovih prostora kako bi njihova djeca imala odgovarajuću zdravstvenu njegu. Te pacijente ne možeš predvidjeti, bolest se ne može spriječiti, ali se možemo uspješno protiv nje boriti. To danas činimo ovdje, učimo i rastemo kao liječnici, sazrijevamo kao ljudi i planiramo nove iskorake, naglašava Letica.
Iako naše sugovornice još uvijek stidljivo govore o tim iskoracima, logičan slijed bi bio da u budućnosti počnemo govoriti o kroničnoj hemodijalizi.
To je nešto čemu težimo, ali trebamo doći do te faze. Sada smo počeli sa akutnom, a radit ćemo na tome da jednoga dana radimo i kroničnu hemodijalizu, priznaje oprezno Letica.
Novaković Bošnjak dodaje kako aparat kojeg su nabavili obavlja mnoge funkcije, ali bez ljudskog čimbenika ništa od toga ne bi bilo moguće.
Stalno se mora biti uz aparat, koordinirati i pratiti njegov rad, mijenjati odrednice sukladno nalazima i još mnogo toga. Ovo je izazov na kojeg uspješno odgovaramo, a veliku pomoć nam je pružila kolegica Tanja Kovačević iz Splita koja već duže vremena radi na ovakvim zahvatima. Za brojnu opremu koji smo nabavljali zadnjih godina morali smo tražiti interventni uvoz i bili smo pioniri u mnogim stvarima. Ovo je prva pedijatrija koja radi na ovakvom aparatu. Pedijatrijske setove smo morali interventno uvesti jer nisu još registrirani kod nas, pojašnjava Novaković Bošnjak, a Letica dodaje kako se nabavljaju visoko sofisticirani aparati koji zajedno sa mladim stručnjacima mostarsku Pedijatriju pretvaraju u centar izvrsnosti.
Na pitanje kakva su kretanja kada govorimo o bubrežnim bolestima kod djece, Letica kaže kako broj oboljelih raste, ali ne zbog okolišnih čimbenika nego zato što je dijagnostika znatno uznapredovala.
Imamo puno genetskih oboljenja i naravno da neće svi završiti kao kronični bolesnici, ali broj bubrežnih bolesnika raste. Zbog višeg stupnja zdravstvene zaštite i kulture zdravlja rade se češće tzv. obični nalazi, pa se primijete neke promjene koje se odmah šalju nefrolozima. Mi onda radimo paletu pretraga i u ranoj fazi otkrivamo bolesti. Čak zbog svega toga imamo pacijenata sa vrlo rijetkim bubrežnim bolestima. Jedan naš pacijent je dobio potvrdu dijagnoze koja je potvrđena kod samo 250 djece u svijetu. Koja je šansa da mi njega nađemo u Hercegovini? Velika, ako tražimo. Prije su se bubrežne bolesti otkrivale u zadnjem stadiju, a danas je to u velikom broju u ranim fazama, zaključuje dr. Letica.
Ove liječnice ističu kako će se uskoro na Klinici za dječje bolesti SKB Mostar raditi i plazmafereza, ekstrakorporalna procedura kojom se mogu odstranjivati pojedini sastojci plazme primjenom tehnologije separacije krvi. Novaković Bošnjak, Letica i njihove kolege će vjerojatno raditi još mnogo toga u budućnosti što bi trebalo značajno unaprijediti liječenje djece. Potporu menadžmenta bolnice imaju, volja za nove iskorake je neupitna, a uskoro će dobiti i novu zgradu Klinike za dječje bolesti koja bi trebala osigurati bolje uvjete za liječenje djece. Put prema tituli centra izvrsnosti uz sve spomenuto čini se prilično realnim.
Vrisak.info
